Ćao svima, ja sam Alisa. Čvrsto stojim na zemlji i prestajem da verujem u čuda. Na primer, u čudo da bi mene neko iskreno mogao da voli.

Imam 33 godine, 50 kila, uspešnu karijeru, negovanu kosu i preko sto pari cipela.

Nemam dece. Nemam ni jaču polovinu. Nemam ni kućnog ljubimca. A nemam ni vremena!

Svako jutro ustajem u pet, vežbam sat vremena, popijem kafu, vitamine, popušim tri cigarete i idem na posao. Volim da dođem pre svih, da bih stigla sve da završim, ali opet nekako uvek i ostanem poslednja. A i onako me kod kuće čeka samo barena hrana i reality programi na televiziji.

alice1 550x366 Koliko košta sreća?

Svega sam se nagledala… Zato i nije čudo što mi se svi gade…

Najviše volim da gledam emisije o putovanjima i hrani. Čudno, pošto nit’ jedem, nit’ putujem. A imam novca. Zarađujem zaista mnogo i u suštini sve potrošim na neke krpe i proizvode za ulepšavanje.

A za koga se ulepšavam? Sama sam, evo već tri godine. Nema više čovek ni sa kim da bude. Ili oženjeni parameciumi žele da omaste brk u limuzini dok žure ženi na večeru, ili klinci kojima posle kreveta možes da obrišeš sline i kupiš sladoled, jer ih podsećaš na mamu koja ih je davno napustila, ili su to starletani, prikriveni gejevi, kojima se kod tebe najviše dopada tvoj cipelarnik, u koji jedva čekaju da se uvuku kad ti odeš na posao.

Svega sam se nagledala… Zato i nije čudo što mi se svi gade…

A opet, ne mogu da pobegnem od samosažaljenja kad uđem u prazan stan koji miriše na brokoli i ugledam sve diplome škola i kurseva koje sam završila u nadi da ću imati dobar, srećan život.

Čini mi se da je pravo čudo danas biti srećan. Biti voljen. Voleti.

Srela sam drugaricu iz srednje juče. Voda neke musave klince, nenašminkana, a muž joj nosi kese iz supermarketa. Ona je nezaposlena, a on drži neku radnju auto opreme.

Čežnjivo je pogledala u moju tašnu i rekla kako mi zavidi na perfektnoj liniji, dok je stidljivo uvukla stomak koji joj je ostao posle dve trudnoće.

Nije ni svesna da bih sve što imam dala da me samo na jedan dan zagrle krofnaste ručice i piskav glasić iskreno kaže – Volim te.


Lenka Gatić – džepno izdanje smotane plavuše koja obožava žensko filozofiranje uz miris produženog espresa u maloj šolji, bez mleka. Smeje se i kada svi polude, a paniči kada su svi smireni. Sve što zavoli prvo ishejtuje. Ne voli viceve, već originalne fore. Ako je ikada vidite da pije, ne takmičite se sa njom i ne dozvolite joj da priča.

Comments