Jedna je tip djevojke koja nikako ne može biti sama, i u konstantnoj utrci za Manolicama kupila je već mnogo jeftinijih cipela koje sad ne skupljaju ni prašinu na polici. Nisam nikad razumjela djevojke koje ne znaju uzeti život u ruke ako u svakom trenutku života nemaju kraj sebe partnera. Nisam razumjela uletanje u veze samo da se zadovolji potreba za pripadanjem. Zadovoljstvo je stvar unutarnje prirode i više je u glavi nego u srcu. Jedna je često u kraćim periodima sama, i takvi su nažalost obojeni sivilom.
Druga je tip djevojke koja je jednom davno imala svoje cipelice, ali nažalost potpetica im je pukla. Još je gore to što cipelice drži na polici kao svetinju, i često ih čežnjivo gleda i pokušava stati u njih, ali joj više ne pristaju! I ja sam jednom mislila da imam savršeni par cipelica, i u njima je bilo divno, ali onog trena kad su postale tijesne, kada mi je veza prerasla u naviku, nisam dva puta razmišljal dok sam ih stavljala, skupa sa lijepim uspomenama, u kutiju na vrh ormara.
Treća je tip djevojke koja je uvijek zadovoljna onim što nosi, bile to posuđene cipelice od prijateljice, stare tenisice ili štiklice za subotu uveče. Zato što te cipelice nosi ona, a ne one nju. Uspješno balansira između svih životnih situacija, a voli sebe sa ili bez partnera.
Recesija je bila i na mojoj polici sa cipelama, a i u mom ljubavnom statusu. Zato sam se teško odvajala od nekih starih cipelica
Poznavali su me kao Treću, opisivali kao samouvjerenu, a gotovo nikad kao nesigurnu. Zlobniji su voljeli reći i da sam umišljena, a možda su samo htjeli moje cipelice. Recesija je bila i na mojoj polici sa cipelama, a i u mom ljubavnom statusu. Zato sam se teško odvajala od nekih starih cipelica. Od silne želje da što prije dođem do Manolica, gubila se esencija i stara Ja, koja je uvijek imala istančan okus kad su cipelice u pitanju i sa svakim parom se pažljivo ophodila. Mada sam ih birala sa srcem i velikim žarom u očima, znala sam ih nekad samo ostavit na polici, znala sam prihvatiti činjenicu da neke ne mogu ni imati, znala sam ne požljeti tuđe i jako sam dobro znala nositi one koje imam.
Mislili su tada da mi nije lako biti single, često me doživljavajući sa sažaljenjem. Ali biti single uopće nije bilo teško.
Naučila sam da kad konačno zbrojiš greške koje činiš dok si single i iz glave izbaciš sve negativne misli, osjećat ćeš se sretno i ispunjeno baš kao nekad, uživat ćeš u malim stvarima i birati cipelice s prepunih polica…
Možda ćete se pronaći u Prvoj, Drugoj ili Trećoj, ali svaki stereotip treba odbaciti i pronaći se sam, iznutra, sa istim žarom kao kad biraš nove cipelice. I dok samouvjereno koračate u potpeticama, dok nespretno zapinjete u previsokim petama ili sanjate svoje Manolice, ne zaboravite da je sa muškarcima isto kao sa cipelicama – prve zbog kojih vam zatitra srce vrijedne su uloga, i odlaganja svog single statusa na policu na starim cipelama!
Andrea Kljajić je studentica prava, provincijalka pod svjetlima velegrada, kozmopolit otvorenog srca i uma, serijski monogamna ovisnica o ljubavi, zaljubljenik u poeziju Miroslava Antića, gracioznost Audrey Hepburn i filozofiju Jean Paul Sartre-a. Ona je vječiti sanjar inspiriran pisanom riječi i ostarit će u kutiji modnih časopisa, knjiga, CD-a i cipela.
