Živimo u vremenu opšte zavisnosti od ekrana. Doba tehnološke narkomanije, koja nikog ne štedi. Prošle generacije koje su mislile da su u opasnosti zbog prevelikog konzumiranja televizije i njenih sadržaja, verovatno nisu ni slutile koliko će moć ekrana biti rasprostranjena u budućnosti, van kuće, na gotovo svakom koraku.

technology addict Kuda ide ovaj digitalni svet?! Na rehabilitaciju!

Moderna tehnologija, novi oblik zavisnosti?!

Ono što je najproblematičnije kada govorimo o učestaloj upotrebi novih tehnologija, pre svega, takozvanih pametnih telefona i tableta, jeste njihov uticaj na naš mozak i potencijalno, visoko rizična zavisnost koja time može nastati. Nakon objašnjenja o tome zašto je tehnologija opasna po naše mentalno zdravlje, možda ćete postati svesniji njihovog štetnog dejstva i spremni za preuzimanje izvesnih koraka, kontrole i odbrane od ovih modernih virusa.

Dopamin je jedna od glavnih hemikalija koja reguliše centar za zadovoljstvo u našem mozgu. Na najosnovnijem nivou, ova hemikalija reguliše motivaciju, kroz slanje poruka receptorima u mozgu, saopštavajući šta pričinjava posebno zadovoljstvo. U prevodu, dopamin će reći: “To je dobar osećaj!”, i time nas pokrenuti da nastavimo sa onim što pruža zadovoljstvo. Same slike objekata koji pružaju zadovoljstvo, mogu proizvesti viši nivo dopamina u našem mozgu. Na primer, vozimo se i usput ugledamo reklamu za “Mc Donald’s”. Slika ukusnog hamburgera, pomfrita ili sladoleda, koja nas podseća na ranija iskustva užitka, podstiče rast dopamina u mozgu. “To je dobar osećaj”, reći će dopamin i momentalno nas pokrenuti, a često i navesti da se uputimo unutra i kupimo ukusnu hranu. Međutim, prevelika doza neprirodnog dizanja dopamina, može dovesti do stresa, nervoze, depresije i lošeg zdravlja. Ista reakcija se događa i u odnosu na telefone, kompjutere, tablete…Kad god čujete poznatu melodiju poruke ili svetlo koje treperi na telefonu, to povećava nivo dopamina u organizmu i vodi ka nesvesnom zavisničkom ponašanju koje vas naginje ka telefonu. To je razlog zašto ljudi često razvijaju opsesivnu naviku stalnog proveravanja telefona, mejla, Faceboka, Twittera ili bilo kojeg drugog oblika poruka. Ne samo da postajemo opsesivni i neumereni, već nam takvo zavisničko ponašanje oduzima dosta energije i slobode. Postajemo otuđeni od realnog okruženja u želji i nastaloj potrebi da stalno budemo online, u središtu dešavanja, obavešteni o aktuelnim događanjima. Poput pravih narkomana, postajemo robovi tehnologije!

Danas imate šansu da prepoznate šta se zapravo dešava u vašem mozgu, ponašanju i suludoj zavisničkoj navici, koje možda često niste svesni, jer je tehnologija već duboko ušla u naš privatni svet i odomaćila se, te je posmatramo pre kao člana porodice, a ne uljeza. Nije stvar u samoj tehnologiji, već u našem pristupu i načinu na koji je koristimo!

Predstoji jedan zanimljiv eksperiment i vežba. Isprobajte sami, i proširite svoju svest o tome koliko ste zavisni od tehnologije koju svakodnevno koristite. Oslobodite se!

Uzmite jedan slobodan sat bez telefona, interneta, tableta…Pokušajte da uočite ili zapišete, koliko puta ste pomislili na proveravanje poruka, pošte ili Facebooka, koliko puta ste osetili impuls ili jaku potrebu da to uradite. Samo posmatrajte sopstvene reakcije, bez osuđivanja. Ukoliko želite veći izazov, produžite vreme na dva ili tri sata. Kada se uvežbate i postanete svesni ranijeg zavisničkog ponašanja, moći ćete da provedete i par dana daleko od svih uređaja. Vremenom, sami ćete uspostaviti kontrolu, dozirati upotrebu i dnevno korišćenje, i konačno, osloboditi se od opsesivnih potreba i navika. Ovaj izbor koji možete već sad napraviti, smanjiće stres, nervozu, otvoriti prostor za kreativnije provođenje vremena i ponovo vas povezati sa onim što je zaista važno u datom trenutku života.

Nemojte pogrešno shvatiti, tehnologija koju koristimo nije loša, naprotiv, ona nam pruža mnoge mogućnosti, kao što su laka dostupnost informacija, fleksibilnost, efikasnost i lakoća u radu, veća umreženost i sl. Zapravo, tehnologija se može iskoristiti na bezbroj pozitivnih načina, za unapređenje lične svesti i sredine. Ono što je problematično je upravo u opsesivnom načinu njenog korišćenja, kojem smo, nažalost, vrlo često skloni. Imajte ovo u vidu, i ne zaboravite, i kada je koristimo umereno i za dobre svrhe, potreban nam je povremeni odmor, izolacija, uživanje u tišini, prirodi i realnom kontaktu sa sobom i ljudima u okruženju.

Izvori fotografija: tech.lifegoesstrong.com, aarontwells.wordpress.com


Ana Krkeljić je večita studentkinja života. Budistkinja. Feministkinja. Sanjarka koja se nikada ne budi, jer misli da je najbudnija dok sanja. Misija joj je da vrati veru u duhovnost svakodnevnog života. Voli ljude zato što ih razume, a razume ih zato što ih voli.

Comments