Veliki broj uspešnih brakova i ozbiljnih veza ponikao je iz nimalo idiličnih prvih susreta koji su se odigrali sasvim namerno. Dvoje budućih partnera upoznalo se preko prijatelja tokom porodične proslave na kojoj se našla i nervno iscrpljena trudnica, od vrištanja pomodrelo odojče i bakica sa oštećenim desnima. Večera se okončala uspešno, ako se izuzme trovanje alkoholom deteta koje je tajno pilo ispod stola.

Šta reći o devojkama koje se užasavaju opisanih večera i racionalno osmišljenih poznanstava? One su studirale književnost, direktno ili indirektno. Želeće, ništa manje, do čoveka svog života – i to spontano. Poželjan je i udar goma, uz ostale filmske efekte i prigodne reči. To su one cure koje su kontinuirano čitale tokom dugih letnjih raspusta, ležeći na ćebadima ispod gustih krošnji omiljenog drveća. Komarci su im puštali krv, ali one nisu reagovale, omamljene vrućinom i paklenim koktelom koji čine Ročester, Hitklif, Darsi, grof Vronski, grof Monte Kristo, Ret Batler. Kada su izgubile drvo i ćebe, a dobile računar i kancelarijski inventar, u pauzama su nastavile da otvaraju tabove i prate u raznim magazinima u kakvo zlo su se transformisali gorenavedeni književni likovi. Kad Hitklif ne podigne noge na astal, što znači da se sretno udomio, onda čeka da neko prsato čeljade primeni ne njemu “govor tela”, koji je on, ne samo čitao, već i vizuelno doživljavao tokom čitanja. Znači, ona, ta neka, ta devojka sa drugog kraja prostorije treba da mu pokaže nogama, rukama, noktima, kolenima, grudima, trepavicama, kosom, ustima, osmehom i držanjem njene ženske torbice, za koju je u ženskom magazinu pročitao da je produžetak nje same – treba da mu stavi do znanja da želi da joj on priđe.

Dok Hitklif čeka signale, baš dok kontemplira, kroz gusti nikotinski dim naći će se u klinču sa nekom, sličnom onoj, koju je fiksirao satima pogledom, a možda i različitom, ko će ga znati? Preterana analiza, uz prenapregnutost očnih živca i alkohol ume da dovede do neočekivanog ishoda. Nije siguran ko se kome prvi obratio, ni da li je iko išta rekao, ali je zaključio da je sve u redu – danas ljudi sve češće razgovaraju mislima.

1.1 Ljubavne muke: Plela sam džemper za Pedra

Kako je priroda večno sklonište neprilagođenih, ona što je čitala ispod drveta, odavno se pomirila sa činjenicom da će ostati sama do kraja života, jer “govor tela” nikako nije mogla da usavrši koliko god da je vežbala, a sastanke koje su joj prijatelji zakazivali sa momcima iz njihovih firmi doživljavala je kao lekovito gutanje šampona za čiraše. Tako se rano zaposlila, obukla mlađu sestru u Rimu i Parizu, udala nju, umesto sebe, i posle dve diplome i jednog doktorata, dvadeset godina kasnije ušetala u diskoteku odevena kao prostitutka, tojest, u haljinčetu i papučama za plažu. Izgubila je ključ od stana na moru, pa je svratila da potraži sestričinu kako ne bi morala da obija bravu. Ne lezi vraže! Muška deca su se u međuvremenu edukovala do perfekcije, kad već nisu njihovi očevi. Sinovi su uredno gledali seriju: “Seks i grad”, a očevi ostali pri Bukovskom. Ovi prvi, znači, sinovi, ti joj šalju pića, a njihove ćaće pitaju: “pošto?”. Sad, matore, te što ih zanima tarifa, te bi mogla da pusti da ih pohapse njene kolege, ipak je ona neki sudija, ali onda se setila kako je prošla njena koleginica na ginekološkom stolu kada je terala kera i pretila doktoru. Njoj je ginekolog ipak iskamčio telefon, kada se zamorila. Čak joj je i zakazao sastanak, pošto je ošamutio. Opustila je totalna anestezija, pa je pristala drage volje.

Samo što je prihvatila ulogu kraljice trotoara, koju su joj namenili, nađoše joj ključ od stana i levu apostolku. Jedva je izašla na vazduh nepočupanog perja. Sledećeg dana telefoni zvone svuda – u stanu, u torbi, ispod jastuka, čak i na poslu. Bračne ponude padaju kao prezrele kajsije. Sestričina podlegla pritiscima i čašćavanju, pa podelila sve njene brojeve. Mati je zagonetno gleda i nastavlja da plete džemper za zeta koji je započela još pre dvadeset godina, pa ostavila. Tamo gde su ga moljci progrizli dorađuje lagano heklicom i pamučnim koncem etno detalje, dok uz rakiju nazdravlja sa unukom.

Zavesa se spušta. Dijagnoza je postavljena, predstava završena. “Samo je trebalo malo ranije da se opusti i raskomoti”, objašnjava baba unuci i pije svoju orahovaču naiskap. Unuka, vidno tronuta tetkinom ljubavnom ekspanzijom, poteže dve orahovače u cugu i gledajući sa divljenjem u četrdesetdvogodišnju ženu dolazi do zaključka: “Rodi me majko srećnu, pa me baci na đubre!”.

Slavica Trajković

Comments