Za svojih 28 godina selila sam se osam puta u životu. To možda i nije toliki problem, sem kad se uzme u obzir činjenica da je pet od tih selidbi obavljeno u periodu od šest meseci u 2020. godini. I kroz mnogo toga sam tada prošla. Bilo je toliko smešnih situacija da imam ideju da od toga napravim stand up, ali do tad pišem ovaj tekst.

Selidba broj 1: Kladovo – Novi Sad (2012)

Sve je počelo ovako: preselila sam se u Novi Sad sa namerom da tamo studiram. Bila sam zaljubljena u Novi Sad i mislila sam da ću zauvek ostati u ovom gradu. I dalje ga nisam prežalila, ali u toku ove selidbe se nije ništa posebno dogodilo, osim početka studiranja i upoznavanja pregršt ljudi.

Selidba broj 2: Novi Sad – Novi Sad (2016)

Posle četiri godine u jednom stanu, cimerka i ja smo se odlučile da se preselimo, u drugu zgradu u istoj ulici. Novi stan je bio udaljen jedva minut od drugog stana, pa je ovo sigurno bila najbrža selidba svih vremena.

No, zanimljiv je razlog zašto smo se selile. Cimerka i ja smo mnogo želele da imamo mačku i mačku smo i uzele – u pitanju je bila crno-bela maca koju smo uzele s ulice. Znale smo da to znači da ćemo morati da promenimo stan, jer ovaj nije bio pet friendly.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Jovana Petković (@logicavka)

Selidba broj 3: Novi Sad – Kladovo (2020)

Završila sam fakultet i trebalo mi je malo vremena da se odmorim i smislim koji će mi biti sledeći korak. Zato sam se vratila u Kladovo kod roditelja. Tamo sam provela mesec dana.

To je za mene bilo prilično neizvesno vreme jer nisam imala konkretan posao iako sam imala nekoliko klijenata za koje sam radila uporedo dok sam studirala. Sa jednim saradnikom sam se dogovorila da se preselim u Niš, pa da smislimo kako će se dalje sve odvijati.

Selidba broj 4: Kladovo – Niš (2020)

Odavde kreće zabava. Najpre jer je veoma zabavno seliti se na mesec dana u toku pandemije, seliti se u sasvim nepoznat grad sa sasvim drugačijim mentalitetom.

U Nišu sam se osetila dobrodošlom, ljudi su bili ljubazni i srdačni, a među njima najviše moja cimerka. Ono što ću zauvek pamtiti iz Niša jeste stan u kom sam živela. Zvala sam ga Jugoslavija. Tako je i izgledao. Stara gradnja, star nameštaj, stara tehnika, kao da je stan ostao zaleđen u vremenu od pre pedeset godina.

Comments