Dragi bivši dečko,
Zapravo, ne znam zašto te uopće nazivam “dečkom”, kada zapravo nikad nismo bili dio jednog para. Ne sjećam se da si me u tih godinu dana koje smo proveli skupa ikada uhvatio za ruku i šetao gradom. Ako se ne varam, nisi me nikada ni nazvao svojom djevojkom. A što smo mi onda bili? Dozvoli ipak da te sada nazovem bivšim. Ne radim to radi sebe, nego, vjeruj mi dragi, samo radi tebe.
Sjećaš se one noći kada smo se posvađali i kada sam urlala, kada sam ti ispovraćala srce i sve svoje organe? Sjećaš se – da – pominješ ti tu noć vrlo često. Sjećaš se sigurno i kako sam htjela da zajedno dijelimo tajne, snove, strahove, uspjehe i neuspjehe, a ti si sve to odbacio s gađenjem.
Nije mi bilo lako poslije toga, no, preboljela sam nekako. Znaš i da sam bila jako naivna, da me je srce vuklo tebi iako me je razum pokušavao stišati i udaljiti me od naše besmislene neformalnosti. Znaš da si mi bio strašno drag i da sam ostajala uz tebe i onda kada to kraj tebe zapravo nisam ni bila ja.
