Posle nešto iskustva, malo rada na sebi i sastavljanja komada slomljenog srca, počnete da učite. Ponekad stalno učite istu lekciju, a ponekad naučite više lekcija odjednom. 

Način na koji tretirate druge budi u njima ono čemu se obraćate – ako vidite najbolje u njima, to najbolje će izaći na površinu. Ako ste sumnjičavi, držite distancu i čekate da neko pokaže da zaslužuje vaše poverenje, verovatno ćete jedino uspeti da toj osobi dosadite i odgurnete je od sebe. Ipak, često vas sklonost da vidite najbolje u ljudima zavodi i vi se zaljubljujete u njihov potencijal, a njih terate da osećaju da nisu dovoljno dobri takvi kakvi su. Suptilna poruka „možeš bolje“ u srcu druge osobe glasi „nisam dovoljno dobar“. 


Ljubav nije lek protiv usamljenosti. Niko vas neće spasti od vaše sopstvene praznine. Ako nemate šta da ponudite i pružite, ono što dobijate neće vam nikada biti dovoljno – propadaće kroz crnu rupu vaše praznine. U ljubav se mora ozbiljno ulagati. 

Kada stalno srećete one koji vam ne uzvraćaju adekvatno, to više govori o vama, nego o njima. Nalazite nedostupne osobe kada tražite potvrdu da niste voljeni. Kada ne osećate sopstvenu vrednost, nalazite one koji ne uzimaju u obzir vaše potrebe. Odnos koji imate sa nekim drugim, odraz je odnosa koji imate prema sebi. 

Ljubav ne može popraviti ono što je u vama slomljeno, ali može vam to pokazati. Ljubav neće izlečiti slomljeno srce ili rešiti problem sa samopoštovanjem, neće vas pretvoriti u osobu punu poverenja, ako ste sumnjičavi i nesigurni. Ali pokazaće vam sva ranjena i slaba mesta, na kojima treba da se suočite sa sobom i da radite na sebi. 

Comments