Gubitke doživljavamo i preživljavamo na različite načine i različita iskustva doživljavamo kao gubitke. Neki gubici nas slamaju, neki nas navode na razmišljanje, od nekih uspevamo da se distanciramo. Ove gubitke svako iskusi, i oni nam donose najvažnije lekcije. 

Slamanje srca (ljubavni gubitak)

Kada nekog volite, a on vam ne uzvraća na adekvatan način i ne ispunjava vaša očekivanja, kada neko ne želi da bude sa vama ili vas ostavi, to vam slomi srce. Osećate se ranjivo i bespomoćno, poraženo i beznadežno, bol je tako snažna, da postaje telesna. Ta bol se ne stvara zato što vas je neko povredio, nego zato što „stežete“ srce, jer ne želite da prekinete vezu, ne želite da pustite i da prihvatite gubitak. Pokušavate (nesvesno) da zadržite nešto što se od vas otkinulo i otišlo i doživljavate organsku bol slomljenog srca. Bol je akutna i prolazi, pretvarajući se u tugu. Tuga je viši nivo bola, jer nas ne tera na patnju, tuga je integralni deo prihvaćenog iskustva i kada potpuno prihvatimo gubitak, tuga je deo unutrašnjeg bogatstva, uz nju su i radosna sećanja i zahvalnost i oproštaj. Tuga je prirodni odgovor na gubitak, uči nas šta znači voleti i koliko nam znači kada imamo nekog u svom životu. Kad imate svest o tome koliko je lako nekog izgubiti, onda više cenite ono što imate i manje ste skloni da dobre odnose uzimate zdravo za gotovo. Tuga vas uči poštovanju. 

Comments