Kada je osamedesetih godina prošloga stoljeća Ana Vintur došla na samo čelo američkoga “Vogue”-a, željela je uvesti nekakve promjene, dati svoj touch. Postavlja se pitanje zašto bi, pobogu, itko išta želio mijenjati u prestižnome “Vogue”-u. No, očito, uvijek postoji mjesta za još napretka.
Počela je, najprije, s naslovnicom. Model je nosio T-Shirt Christian Lacroix u vrijednosti 10,000 američkih dolara i – isprane traperice u vrijednosti od 50 američkih dolara. Time je, svjesno, željela približiti modu masama. Doduše, moramo napomenuti i kako se model bio udebljao te nije mogao odjenuti odgovarajuću suknju Christian Lacroix.
Ana Vintur nije željela biti i dalje skrštenih ruku. Pronašla je rješenje i njime započela jednu, do tada, sasvim nepoznatu i novu modu eru.
Osim toga, to je ujedno bio i prvi puta da je na naslovnici “Vogue”-a model odjeven u traperice, kuštrave kose i pogleda u smjeru suprotnom od foto-aparata. Sve što je do tada u “Vogue”-u bio zakon – Ana Vintur je uspješno prekršila. Sviđala vam se naslovnica ili ne, od Ane možemo mnogo toga naučiti.
Banalno, ali život je poput haljine (ili, u ovome slučaju, suknje Christian Lacroix) – generalno vam se sviđa, ali vam ne pristaje najbolje. Novi život (a vrlo često niti haljinu) ne možete kupiti. Pa što je onda ne poboljšate, prekrojite, unaprijedite?! Bez obzira na moguće komentare okoline. Nemojte sjediti skrštenih ruku – mijenjate sve što vam se ne sviđa. Budite samo svoji. Baš kao što niti model nije gledao u foto-aparat, nemojte niti vi. Gledajte u svome smjeru… i svaka će vam fotografija ispasti savršena.