Ne prebacujete sebi što stalno pitate i hoćete sve da razumete i što više volite neprijatnu istinu od lepih laži. Kad se zapitate „zašto ja moram sve to da znam, zašto me ne poštede, zašto uvek sve otkrijem…“ setite se da je to zato što ste svoji, autentični, hrabri i što je samo istina dovoljno dobra za vas. Sa tim u paketu idu stvari koje nikada niste hteli da saznate, a saznaćete ih, jer će vam ih drugi poveriti, priznati, otkriti, naslanjajući se na vašu pouzdanost, snagu i hrabrost. Ponekad će se vaše srce buniti i vrištaćete u sebi zbog svih tih saznanja i proklinjaćete svoju istinoljubivost i želju za razumevanjem. Imate prava i tako da se osećate, nemojte se ljutiti na sebe zbog trenutaka slabosti, kada vam je vaš dar težak, poput prokletstva. Uvek je tako sa darovima, oni su blagoslov i krst i stalno imate prilike da se uverite i u jedno i u drugo. 


Ne prebacujte sebi što previše osećate – previše intenzivni, strastveni, puni ljubavi, previše glasni, previše radosni, previše duboki, previše posvećeni, previše se udubljujete i osećate previše tuge i bola. Da, ponekad bi bilo mnogo lakše kad biste mogli da ne budete sve to, da budete upola manje od svega. Ali vaš unutrašnji život je buran, divalj, sočan, vatren, zbog toga što ste takvi, puni ste života i sijate poput sunca. Svi žele da se ogreju na vašoj vatri i da upiju zrake vaše svetlosti. Ne možete da ugasite to sunce u sebi, jer to bi značilo da poričete sebe, da odustajete od onog što jeste. 

Nemojte se osećati loše zbog toga što se osećate loše, ponekad čak i zbog stvari zbog kojih se osećate dobro. Zvuči paradoksalno, ali ako ste u svemu ovome već našli sebe i razumeli o čemu govorimo, onda tačno znate šta je poruka. Zastanite s vremena na vreme i nasmejte se sebi, od srca i s ljubavlju. Smejte se svojoj preozbiljnosti, dramatičnosti, svojim naivnim očekivanjima da će ovaj put biti drugačije, svojoj gorčini, svojoj ljutnji, svojim strahovima. Zagrlite sva ta osećanja i smejte se sa njima, do suza. Toliko je zabavno osećati sve što osećate i toliko je smešno kad pomislite koliko ste sve to shvatili smrtno ozbiljno i koliko ste se pokidali tamo gde su drugi bili površni. Ali da niste takvi, ne biste mogli da idete toliko duboko u takve mračne lavirinte ljudske duše, da toliko toga osećate, razumete i pokušavate da ispravite – svetu ste potrebni takvi kakvi ste, to je vaš doprinos čovečanstvu. Budite zahvalni i ponosni na sebe. 

Naslovna fotografija: instagram.com/lesparisiennesdumonde

Brankica Milošević 

Comments