Da se razumemo odmah na početku, sasvim je drugačija stvar ako je dete automatski poslušno, a da ne promisli da li je dobro ono što radi, a drugo je ako je naprosto lepo vaspitano i bez problema će odraditi kućne poslove i pomoći roditeljima.

Danas govorimo o roditeljima koji tako odgajaju decu da im oduzimaju svaki izbor da kažu ne. Mi, naši roditelji, njihovi roditelji i tako dalje… svi smo vaspitavani tako da je poslušnost jedna od najboljih osobina koje jedno dete može da ima. To je dete koje ne protivreči roditelju, koje će smesta da uradi šta mu je naređeno i koji uvek posluša autoritet.

Postoji dobar razlog zašto se ovakva deca smatraju dobrom decom – umnogome roditeljima olakšavaju život. Sa poslušnom decom je lako nositi se, što je dobro za vas, ali nije za njih.

Ukratko, nije posao vašeg deteta da vas bespogovorno sluša i ako ga vaspitavate na taj način – to ste uradili zbog sebe, a ne zbog njega. Znate li šta se događa sa poslušnom decom kada odrastu? Ostaju poslušna. Jedino što neće slušati samo vas i u odraslom dobu, nego i svakog drugog ko se postavi kao autoritet, bilo da je to partner, šef, prijatelj saradnik.

Izrašće u dete koje nema svoje ja, svoj karakter i koje će čitav život nesvesno tražiti nekome da mu naređuje jer nikad neće biti dovoljno sigurno da veruje sebi i donosi samostalne odluke. Takvo dete će od starta imati nisko samopouzdanje i neće biti u stanju da ga izgradi. Često će biti iskorišćavano i zasigurno neće biti srećno jer neće živeti autentično; neće ni znati kako se to radi.

Comments