Za vreme dok su muškarci u badnjacima, domaćice spremaju posnu trpezu za taj dan. Božiću prethodi višenedeljni post koji se na taj dan završava, ali iako post znači odricanje loših misli, postupaka, te mrsne hrane, u toku njega je potrebno i smanjiti unos hrane, dok se na Badnji dan sprema bogata, posna trpeza, s nadom i verom da će usled toga cela naredna godina biti bogata i rodna, baš kao i ta trpeza. Na stolu osim hrane, nalazi se sito sa orasima, žitom i ostalim žitaricama, te u trenutku kada domaćin dolazi sa Badnjakom uzima to iz sita i posipa ga, kako bi godina bila dobra i uspešna. Žito simbolizuje isto ono žito kojim je Majka Božija po rođenju Hrista nahranila životinje u pećini u kojoj se porodila, kako ne bi pojele slamu na kojoj se nalazio tek rođeni Hrist.
Upravo zbog toga domaćice na trpezi, ali i po podu svog doma stavljaju slamu, kako bi simbolično sve pripremile za dolazak Isusa Hrista na svet i kako bi svaki hrišćanski dom bio kao pećina u kojoj se rodio mali Bog. Badnjak se po unošenju u kuću stavlja pokraj ognjišta, a domaćin koji ga unosi najavljuje glasno njegovo unošenje u kuću. Badnjak tu ostaje sve do jutra, do Božića, kada se čeka dolazak položaonika u kuću.
