Još malo parfema, karmin, štikle i voilà – spremna za još jedan sastanak. Kosa se savršeno sija, garderoba je pažljivo odabrana – seksi, ali slatko; opušteno, ali nikako neuredno. A šminka, taman dovoljna da sakrije tugu u očima.

Još jedno piće. Deseto u ovom mesecu. Drugi lik, drugi kafić, ali sve ostalo je identično.

Prvo ćemo razgovarati o tome kako smo se upoznali, pa o tome gde izlazimo, onda ćemo se dotaći znaš me-znam te teme. Dalje ćemo pričati anegdote o tim zajedničkim poznanicima, pa o muzici, horoskopu, fakultetu, poslu i na kraju – najdužoj vezi i planovima za budućnost.

Onda će svako otići na svoju stranu, za par dana ćemo se opet čuti, verovatno videti još neki put, a onda oboje shvatiti da je najbolje da ostanemo dobri drugovi. Poznanici.

Koja je najveća ludost koju ste napravili u životu?

Hajde, prisetite se. Prisetite se kada ste se goli kupali u moru, kada ste vodili ljubav na javnom mestu, kada ste sa nekim koga jedva poznajete otputovali na nekoliko dana, isključili telefon i proveli se kao nikada u životu.

Setite se, kad ste se poslednji put zaljubili?

Kad ste poslednji put zbog neke osobe poželeli da plačete, smejete se, vrištite i upiškite se od sreće u isto vreme? Kada ste, bez razmišljanja, usred noći tražili nekoga, samo da biste ga onako jako zagrlili?

U poslednje vreme sve priče počinju i završavaju se isto. Kao da smo svi naučili napamet članke iz ženskih i muških časopisa i knjiga za samopomoć – Kako ga osvojiti? Kako je odvući u krevet na prvom sastanku? Zašto se ne javlja? Kako se obući za prvi sastanak?

držanje za ruku Onaj poseban sjaj u očima

U poslednje vreme sve priče počinju i završavaju se isto

A na sastanke dolazimo već rešeni da osuđujemo: Vidi kakve su mu cipele; Stavila je puder lopatom; Jao, nesrećnik pije kapućino kao neka žena; Nije se ni obrijao, a ja se šminkala sat vremena; Naručila je aperol, izvini, mačko, a ko će to da plati; Kuka o svojoj bivšoj, kakav paćenik, nije ni čudo što ga je ostavila; Ravna je kao daska; Ok, shvatila sam da ste tvoje društvo i ti baš ludi, iskuliraj priču; Ova daje na keca; Poznaješ Dadu Polumentu, evo spontani aplauz, mučeniče…

Gde su normalni momci? I poslednje izdanke te plemenite vrste upravo istrebljuju nenormalne žene.

Gde su oni koji umesto poziranja u kafiću u Silikonskoj dolini, kupe kokice i pivo i vode te ne vrh najviše zgrade u kraju? Gde su oni koji te u pet ujutru vode na reku da čekate izlazak sunca? Zašto više niko ne poklanja čokoladice i omiljeni cvet, onako, bez razloga?

Zašto više nikome u gradu ne sijaju oči tako, da svi znamo da taj neko iskreno voli? Zašto umesto ove užasne dosade, ovim gradom ne zavlada sreća, tako da se osmehujemo nepoznatim ljudima bez razloga i pevamo na ulici?

A možda to može svako od nas, samo je potrebno da se zaljubimo.

Proleće je. Krajnje je vreme. Izađite iz kuće, iz zadimljenih kafića. Izađite iz dosade. Ne razmišljajte, ne planirajte. Uhvatite nekoga za ruku i smejte se. Zarazite i ostale srećom.

Volimo se, ljudi!


Lenka Gatić – džepno izdanje smotane plavuše koja obožava žensko filozofiranje uz miris produženog espresa u maloj šolji, bez mleka. Smeje se i kada svi polude, a paniči kada su svi smireni. Sve što zavoli prvo ishejtuje. Ne voli viceve, već originalne fore. Ako je ikada vidite da pije, ne takmičite se sa njom i ne dozvolite joj da priča.

Comments