Godišnja glamurozna manifestacija je počela, a pobednički filmovi na Venecijanskom festivalu su na našoj watch listi. 81. Međunarodni filmski festival u Veneciji je započet 28. avgusta, a do 7. septembra nas očekuje mnoštvo zvezda na crvenom tepihu. Tilda Swinton, Julianne Moore, Joaquin Phoenix, Lady Gaga, Angelina Jolie, George Clooney, Brad Pitt, Nicole Kidman, Daniel Craig i Cate Blanchett su potvrdili svoje prisustvo u bajkovitom italijanskom gradu.

Tim povodom, podsećamo se legendarnih filmova koji su trijumfovali u Veneciji i gledamo ih opet – ili po prvi put.

Predlog za gledanje: Pobednički filmovi na Venecijanskom festivalu

Rashomon (1950)

Nakon što je razbojnik silovao ženu u šumi, a njenog muža ubio, višestruki izveštaji (uključujući i onaj o mrtvom čoveku koji komunicira preko medijuma) pružaju oprečne poglede na ono što se dogodilo. Razmišljanje Akire Kurosawe o prirodi istine, koje je takođe dobilo Oskara za najbolji film na stranom jeziku, zamršeno je kao šumsko okruženje koje je genijalno prikazao snimatelj Kazuo Miyagawa, i moćno kao Toshiro Mifune, koji igra razbojnika.

Red Desert (1964)

U maestralnom filmu Michelangela Antonionija, Monica Vitti glumi Giulianu, koja se bori da se prilagodi životu u industrijalizovanom svetu. Čuven po kinematografiji u boji i briljantnom dizajnu zvuka, Red Desert bavi se temama kao što su otuđenje i nepovezanost u savremenom svetu. Da bi postigao jedinstvenu, ali uverljivu estetiku, Antonioni je snimao prirodno okruženje, kao što su drveće i trava, dok radnja ujedno gradi “arhitekturu anksioznosti”.

Belle de Jour (1967)

„Nemoj ništa da radiš. I iznad svega, nemoj da glumiš“, rekao je Luis Buñuel glumici Catherine Deneuve nakon što ju je angažovao za ulogu Severine, koja se bavi seksualnim radom, u ovoj adaptaciji romana Josepha Kessela iz 1928. I ona zaista nije glumila na klasičan način. Obratite pažnju na kontrast između Severininih erotskih snova i svakodnevnog života.

„Njeni snovi su stvarni“, primetio je Buñuelov koscenarista Jean-Claude Carrière.

„Svaki je sanjala žena sa kojom smo razgovarali. Ali život nje sa mužem – to je veštački… To je veoma čudan film”, dodao je. Ta njegova rečenica je bolja od svakog sinopsisa i sve je što treba da znate pre gledanja ovog ostvarenja.



The Battle of Algiers (1966)

Pobuna koju je 1954. pokrenula FLN (Front de Liberation Nationale) protiv francuske kolonijalne vladavine u Alžiru je proslavljena i obeležena u dramatičnoj dokumentarnoj drami Gilla Pontecorva, koja je nakratko bila zabranjena u Francuskoj i cenzurisana u Velikoj Britaniji i SAD. Gill je kombinovao stvarne i izmišljene likove i koristio verité tehnike snimanja u tandemu sa eksplozivnim tempom trilera. Snimanje filmova političkih tema više nikada nije bilo isto.

Vagabond (1985)

Tri poslednja Zlatna lava osvojile su žene, ali pre toga su režiserke retko dobijale nagrade na Filmskom festivalu u Veneciji (mada i dalje ima bolju reputaciju od Kana). Godine 1985. Agnès Varda je ponela glavnu nagradu za svoj najtmurniji film: studiju o prezirnoj, zagonetnoj lutalici, koju igra Sandrine Bonnaire, koja je predstavljena svedočenjima onih koji su je poznavali, što intrigantno zamućuje celokupnu sliku o njoj.

Three Colours: Blue (1993)

Serija Dekalog od 10 delova Krzysztofa Kieślowskog bila je njegovo najefektnije delo, ali trilogija Tri boje (proslavlja slobodu, jednakost i bratstvo) je takođe legendarna, velikim delom zbog toga što Juliette Binoche tumači ženu koja se vraća sa nakon mentalnog ponora, nakon smrti njene porodice, da ispita život koji je izgubila.

Brokeback Mountain (2005)

Brokeback Mountain je zauvek učvrstio svoju poziciju kao znameniti u oblasti revizionističkih vesterna, LGBTQ+ prikaza i efektivnog snimanja. Možda najjači alat koji je ovde na raspolaganju režiseru Angu Leeju je njegov osećaj nežne uzdržanosti, koji omogućava filmu da održi dostojanstveno poštovanje prema svojim likovima, uprkos tragediji koja ih definiše. Čak i van periferije centralne romanse osuđene na propast, ostvarenje je svesno uticaja situacije na porodice, čije živote može uništiti. Prožimajući osećaj melanholije doneo mu je reputaciju nemilosrdne sumornosti. Međutim, to nikoga ne bi trebalo da odvrati da doživi jedan od najdirljivijih primera romaničnog snimanja filmova u 21. veku.

Lust, Caution (2007)

Ang Lee je već dobio Zlatnog lava za Brokeback Mountain kad je osvojio još jednog za ovu sporu špijunsku dramu (sa eksplicitnim scenama seksa između Tonija Leunga i Tang Wei) o patriotskoj pozorišnoj grupi u ratnom Hong Kongu, koja planira da sruši kolaboracionistu kineske vlade. Jedna rezonantna rečenica: „Ako obratite pažnju, ništa nije trivijalno”, deluje kao manifest za bioskop, umetnost ili sam život.

The Wrestler (2008)

Predvođen najboljom ulogom u karijeri Mickeyja Rourkea, ovaj film Darrena Aronofskog pokazao se kao najzapaženiji i najvredniji rediteljski pregled ljudske patnje. Film na uverljivi način prevodi ekstazu koju Rourke oseća u ringu – u prazninu njegovog postojanja van njega. Kroz beskompromisnu ​​viziju Aronofskog, The Wrestler prikazuje opipljivo značenje stanja kad duša nije spremna da sluša šta telo ima da kaže.

Nomadland (2020)

Premijerno prikazan na početku kovid-19 pandemije, film Chloe Zhao je uhvatio trenutak temeljnog nagona za životom onih koji su suočeni sa teškom sudbinom. Nomadland govori o duhu življenja uprkos ograničenjima, ali Zhao nikada ne prikazuje ljude koji to doživljavaju kao beskućništvo. Dotičući se duboko ukorenjenog razumevanja zašto osoba možda živi u takvim situacijama (bilo po izboru ili okolnostima), Nomadland zadržava duhovit pogled na životne nedaće.

Pročitajte i ovo: Najiščekivaniji filmovi koji će premijeru imati na Festivalu u Veneciji

Naslovna fotografija: instagram.com/brokebackmountainofficial

Božica Luković

Comments