Pogled s Ajfelovog tornja nenadmašno je iskustvo koje će, ukoliko se za to ukaže prilika, rijetko koji čovjek propustiti. Zašto? Ajfelov toranj jedno je od mjesta na zemlji koje, najčešće, pohode oni zaljubljeni – bilo da je riječ o onima u braku, ljubavnoj vezi ili nekim trećima (uostalom, znate kako su ljudski odnosi nenadmašno komplicirani). Glasovita pariška građevina Ajfelov toranj odiše mirisom bezbrižnih dana djetinjstva, mirisom palačinki i spokojnim besmislom. Što je s onima koji pri pogledu s Ajfelovog tornja ne mogu namirisati sreću?
Ajfelov toranj koji oduzima dah
“Pogled sa Ajfelovog tornja” melodrama je s primjesom komedije, nastala od strane redatelja Nikole Vukčevića, s nekolicinom dobrih glumačkih imena. Nakon gledanja “Pogleda sa Ajfelovog tornja” postavlja se jedno pitanje – je li sve onakvim kakvim se čini? Naime, u filmu se isprepliću dva svijeta, jedan u kojem je sadržana sva društvena devijacija i drugi, u kojemu je ljubav smisao ljudskog postojanja. Marijana je dvadesetpetogodišnja žena, buduća doktorica medicine, u ranoj je mladosti imala kratkotrajnu ljubavnu vezu s očevim kolegom koja je kasnije prerasla u pravu traumu. Otac, premda je bio upoznat sa svime, odlučio je šutjeti kako bi sačuvao svoju karijeru. Takvo je što od Marijane stvorilo ženu željnu osvete i prepunu straha. Naime, prostituirala se s očevim kolegama, misleći da je takva osveta najbolje rješenje. Nakon što upoznaje Vanju, njezin se život počinje mijenjati iz korijena i spoznaje što je ljubav. No, kako uskladiti život prostitutke i zaljubljene žene?
Ne trebamo pokušavati biti ono što nismo
Svakidašnjica je preopterećena stvarnošću. Okruženi smo ludilom, nasiljem, samoubojstvima… Društveni problemi su sveprisutni i oni koče put glasnicima ljepote života i uspjeha. Uzrok je moguće pronaći u nedostatku ljubavi. Ljubav pokreće pojedinca i svijet, a u svakidašnjici ljubav je moguće pronaći samo u raznoraznim časopisima, novinama, filmovima i serijama. Je li ljubav postala samo kič te kada je ona iščezla? Prema viđenju melodrame “Pogled sa Ajfelovog tornja”, ljubav je iščezla onoga trenutka kada je iščezla i potraga za istinom.
Mislite li kako ljubav i solidarnost nisu temelj ljudskoga življenja? Život se sastoji od promjena. “Pogled sa Ajfelovog tornja” pokazatelj je kako se čovjek stalno mijenja. Tijekom života progovaramo, trpimo, tugujemo, volimo i zaboravljamo. Mogli bismo reći, opus za sva vremena. Ljudi, baš poput junaka iz “Pogleda sa Ajfelovog tornja”, nastoje postati “netko” i “nešto”, misleći kako ne prezaju ni pred čim, ali propuštaju odu radosti i uzbudljive godine. Ne okusiti istinsku dobrotu življenja, nije li to grijeh? Trajan je to hendikep.
Ljubav je danas ugrožena, istina rijetko dopire do ljudi, a hrabrost čovjeka da se suprostavi vlastitom strahu je minorna. Lik Marijane živio je u strahu da sama sebi prizna kako je drugačija te da je to ne obeshrabri i da smogne hrabrosti u bici protiv vlastitih problema. Sve dok jednoga dana nije spoznala što je – ljubav. Zato je potrebno zaplitati, plesti i rasplitati, slušati ono što nas nasmijava, oduševljava i raznježuje, zaboraviti ružne uspomene i sanjati. Male brige, velike brige, razočaranja i životni udarci – sve smo to prošli i prolazit ćemo. Lakše je kada uza sebe imamo prave životne vrijednosti.
Izvori fotografija: hdwallpapers.in, studentsoftheworld.info
Ela Vujanić osim što je studentica stručnog studija sestrinstva, ona je i kolumnistica i novinarka. To joj nije bilo dovoljno pa se zajedno sa svojom najboljom prijateljicom upustila u avanturu nazvanu Modni ručak, u kojoj su iskazale sva svoja kulinarska umijeća. Mrsko joj je pitanje: “Što je pisac želio reći?„ Zašto? Zato što joj se, kao što i sami vidite, uvijek činilo da je pisac želio reći više od jedne stvari ili možda niti sam nije točno znao što želi reći.
