Zenonov paradoks (Ahil i kornjača)

Zenonovi paradoksi, ili aporije predstavljaju skup filozofskih problema koje je Zenon iz Eleje osmislio da bi podržao Parmenidovu doktrinu o tome da nas čula varaju i da je kretanje iluzija. Ima ih nekoliko, a najpoznatija je o trci Ahila i kornjače. Naima, Ahil (trojanski ratnik u opakoj formi) rešio je da se trka sa kornjačom (postavka u startu sumanuta, jer zašto bi se Ahil, ili bilo ko, trkao sa kornjačom, koja i nema svest o tome da je trka u toku) i pošto je sav bio za fer plej, dao je sporovoznoj kornjači 10 metara fore. E sad počinje uvrtanje mozga – Ahilov zadatak deluje smešno lako, ali on ima problem. „Pre nego što prestigne kornjaču, mora prvo da je sustigne. Dok on prelazi razdaljinu između sebe i kornjače koja je postojala na početku trke, kornjača stvara novu prednost, koja je manja od prve, ali još uvek je konačna udaljenost koju Ahil mora preći da bi prestigao kornjaču. Ahil je frustriran, jer dok je prelazio drugu razdaljinu, kornjača je prelazila treću. Rastojanje između Ahila i kornjače će se neprestano smanjivati, ali ono nikada neće biti poništeno jer će kornjača uvek biti ispred Ahila za onoliko koliko je u međuvremenu prešla od staze, i tako u nedogled. Da bi sustigao kornjaču on bi morao da savlada neku vrstu “beskonačne razdaljine”, što je logički nemoguće.“ Ako prihvatimo ovu logiku, možemo da sagledamo uticaj sopstvenih uverenja na kreiranje stvarnosti u kojoj živimo. Ako smo uvereni da ne možemo „prestići kornjače“ jer logika to ne dozvoljava, onda nećemo moći, živećemo u paralelnoj realnosti u kojoj se brzi trkači kreću kroz vodu, dok spore kornjače proleću brzinom torpeda. Ali ako vas fizika angažuje više od filozofije i logike, izvezite se na auto-put, raspalite 130 na sat i gledajte kako vas pretiču oni što ne poštuju ograničenja i šibaju 180. Ili nagazite do daske i šišajte sve ispred sebe. 

 

View this post on Instagram

 

A post shared by NoOART (@noo.art_)

Тezejev brod

„Brod kojim se Tezej vratio sa Krita u Atinu pažljivo su održavali Atinjani. Godinama su menjali drvene daske da bi brod mogao da se koristi. Posle određenog vremena svaki deo broda je zamenjen novim. Postavlja se pitanje: da li je to i dalje isti brod ili je potpuno novi objekat? I ako je to novi brod, kada je transformacija uzela maha? Kada je zamenjena prva daska, brod je ostao Tezejev. Kada je zamenjena druga, takođe. Menjajući deo po deo broda, ne možemo jedan brod pretvoriti u drugi. Čak i kada se zameni svaki deo, to i dalje nije potpuno nov brod. Ali šta ako uzmemo sve drvene delove koji su zamenjeni i od njih napravimo brod? Sada se može tvrditi i da je ovaj brod Tezejev. Ako je i ovo tačno, onda se čini da se Tezej vratio sa Krita sa dva broda. A Tezej je, ipak, plovio samo jednim. Kojim?“ 

Jedini smisao koji vidim u ovom paradoksu, jeste pitanje seobe duše, reinkarnacije. Ako se moja duša seli iz vozila u vozilo (vozi se kroz različite živote u različitim telima), da li sam to i dalje JA? Pa, JA je svakako mnogo specifičnije i uže definisano od duše – duša obuhvata sva JA koja sam bila, koja jesam i koja mogu biti. Duša je duša, a jastvo je u jednom trenutku postojanja deo duše. I još, vreme duše nije linearno, pa se realnosti jastva sa kosmičke tačke gledišta odvijaju paralelno, odnosno, istovremeno. Sa koliko li sam brodova već plovila do ovih obala? 

Fermijev paradoks

Gde su vanzemaljci? Procenjena verovatnoća postojanja inteligentnih oblika života van planete Zemlje je ogromna. Ali, potvrde nema, nemamo dokaza, nismo ih sreli. Osim, ako, hmm, jesmo. Možda ih srećemo svakodnevno i nemamo pojma da su vanzemaljci. Možda ste vi vanzemaljac? Inspirativan paradoks za beskrajne zaplete, scenarija, teorije zavere i teorije istine. SF oblast cveta na ovom paradoksu, izazivajući kreativne umove da pišu i snimaju filmove – u okvirima ljudske imaginacije. Ali, možemo li da zamislimo da je naša imaginacija ograničena i da neke stvari ne možemo da zamislimo? Hah, paradoks. 

Naslovna fotografija: instagram.com/noo.art_

Aleksina Đorđević 

Comments