Ništa nije onako kako izgleda da jeste. Nije želeo da joj udovolji, nije želeo da je voli, nije želeo ništa, samo ono što je on želeo. Lagao je. Igrao se. Manipulisao je. Sve mu je bilo važno, ona mu nije bila važna.

Njoj je izgledalo sve onako kako je videla srcem. Ona je želela da mu udovolji, da sebi udovolji. Volela ga je, sledila, verovala u njega, nekada čak više nego u sebe. Nije volela igre a onda je saznala da je izdao. Nije mu mnogo trebalo. Kao da je samo to čekao. Da sedne, otvori dušu, proda je za sitno kamenje sjaja u tuđim očima koje ga nikada neće videti kako ga je videla ona. Nije bio svestan šta je uradio. A zahtevao je ga čuva, da mu veruje, da pazi na njegovo poverenje, na sve njegovo. Kako smo sebični, zar ne? Muška sebičnost. Nikad nije važno šta će nam žena učiniti, dati, pokloniti iz duše i srca, važno je šta mi želimo od te žene.

Izdala je i njega jedna. Nije ni svestan koliko. Saznala je to slučajno. Karma jeste kučka, na žalost, ali ume da bude i dobar podupirač.

Poletela srcem, otvorila se rečima, oči širom pružila ka njemu, dočekivala ga. U jednom danu dobio je sve, a ona izgubila sve. Kada je htela najviše da ga voli, on je najviše bežao. Kada je htela najviše da mu veruje, najviše je izneverio. Kada je htela najviše da nudi sebe, grli i dodirom umiri neshvaćene dubine svojih težnji, najviše je ponizio i okrivio. Kakav dan! Dan gubitaka.

U jednom danu je ispalo da ga ne voli, da misli loše o njemu, da mu želi loše, da je svaki dodir izdaja, da je ljubav prodana, da su ljudi neiskreni, a sve njihovo nevažno i malo. U jednom danu saznala je i koliko je sprao savest spravši nju sa sebe, da bi ‘kao’ čist nastavio dalje. Nije bio čist. Nikad i neće biti. Uprljao je sve njeno, okrenuo leđa, otišao, a nije svestan da je uprljao samo sebe.

Svađa mora biti čista. Seks mora biti prljav. Prljav do ludila, strasti, potreba. Da ga pamtite, želite, da ga sanjate. Svađa to ne sme biti nikada. Svađati se smete srcem, iskrenošću, nikada okrenuti leđa i nikada nikome zatvoriti srce i vrata grubošću. Zapamtite to.

žena mora da treperi strašću Požuda i divlja žena

Žena mora da treperi strašću

Zatvorio je sve. Rekla mu je sve. Nije niti čuo, niti želeo da čuje. A ona? Shvatila je, sa svima je mogla da razgovara, da bude mila, nežna, gruba, daleka, da ode, vrati se, samo sa njim je uzaludno pokušavala toliko dugo da nađe balans, da nađe sebe. Možda se nije trebala tražiti kraj njega? Možda je to želeo da kaže i njima i sebi i njoj? Šta god je želeo, rekao je jedno i dovoljno da zauvek mu može pokloniti tišinu sebe iz duše, da mu poverenje prepolovi, uskrati, a da potrči divlje sa vukovima, prepuštena samo sebi, gledajući samo duboko u sebe, ližući samo svoje rane. Tuđe nikada više.

Žena mora da bude divlje i neobuzdano biće svesno sebe, prepušteno svojim impulsima, svojoj prirodi. Ukoliko to nije ili je neko sputa, usmeri na drugu stranu (ne kažem pogrešnu, samo drugu), onda je sebe dala za šaku ničega. Ne dajte sebe nikada. Dajte samo sebi sve ono što želite. Žena mora da treperi strašću, da živi dušom, da pleše korakom, da ostavlja tragove koji će mirisati njenom požudom za životom. Žena mora da zna da bez sebe neće moći, ali bez svih drugih će uvek moći.

Ko vas nije voleo dovoljno, želeo i držao kao svetu kap vode na dlanu, nikada i nije bio uz vas. Ko nije nudio sve, koliko ste vi nudili sve, nikada nije bio srcem otvoren, dušom okrenut vama. Ko nije zastao, oslušnuo ono što mu ne govorite, nikada nije ni poželeo to, nije ni umeo to. Ko nije u trku sa vama kroz šumu nepreglednosti života, taj se boji sebe, ne vas. Pustite ga. On i ne želi ništa drugo, samo da bude pušten.

Divlje žene su na slobodi oslobođene muškaraca koji su ih učili, obeležili, držali, sputavali, voleli, mrzeli, čekali, na kraju pobegli od njih… jer Divlja Žena ostaje divlja šta god joj uradili.


Maja Wu (rođena Bjelić) je Somborka, zaljubljenik u život i pisanu reč, a kao čuvar nepresušnog izvora Univerzuma u duši našla se u ulozi blogger-a i kreirala svoj svet nastranici kojim jedri svim morima srca. Granice ruši plesom reči iz svog pera, a snovima korača kroz nedosežno. U pasošu joj je ceo svet, u očima nebo… Možda je i vi sretnete negde na ulicama nepoznatog grada kako zaneseno piše upravo o vama…

Comments