Moja domovina obiluje prekrasnim prostranstvima, nizinama, planinama, jezerima, rijekama, morima, velikim i malim gradovima, te parkovima prirode i nacionalnim parkovima koji plijene poglede turista. Uživam u svim njezinim prirodnim ljepotama, a posebice mi je drago što sam stanovnica grada Karlovca – jedinog s četiri rijeke.
Dok se on tako već duže vrijeme kupao u gustoj magli, odlučila sam prošli vikend s roditeljima otići na izlet. Provela sam kratki godišnji odmor na Plitvicama, u bakinoj kućici, na kraju ceste, kao u priči o Crvenkapici, udaljenoj pet kilometara od sela (ok, nije baš tako u priči, ovo je još bolje). Svaki odlazak baki pruža mi istinski odmor za dušu i tijelo, jer me gradski život, zagađenost, stalne obaveze i poslovi često iscrpljuju i zasićuju. Često moji roditelji i ja tada iskoristimo priliku za posjećivanjem jednog od osam nacionalnih parkova u Hrvatskoj. Naravno, radi se o Plitvičkim jezerima, koja se sastoje od 16 prekrasnih jezera i jezeraca modrozelene boje, povezanih šumećim slapovima, a vodu pune rijeke i potoci. Njegova šira zona skriva bogata šumska i livadna staništa s raznolikim mnogobrojnim vrstama biljaka i životinja. Moguće aktivnosti su pješačenje, planinarenje, vožnja električnim brodom, fotografiranje, vožnja biciklom, skijanje, veslanje i moja najdraža – hranjenje patki i riba. Najveći užitak posjetiteljima, ali i meni je posjetiti ga u ljetnim mjesecima, no i zimsko razdoblje ima svoje posebne čari koje već jako dugo nisam vidjela. Ralica je očistila sve putove od bakine vikendice do naplatne rampe, pa nije trebalo puno nagovaranja da moji roditelji objeručke prihvate prijedlog za obilazak najvećeg, ali i najstarijeg nacionalnog parka.
Cijelim putem pratilo nas je neko monotono sivilo i magla… Odjednom, kao da smo stigli u neki novi svijet. Blještavilo sunca i bjelina snijega ograničavali su naš vidik. Visoke jele ponosno su stajale pod teškim snježnim pokrivačem, ispod kojeg su visjele srebrno-zelene iglice. Proplanci i brežuljci davali su sliku jedne nepregledne površine, po kojoj je sunce prostrlo svoje zrake. Naučila sam da već iz daljine čujem slapove, ali ovog puta tišina je bila jača od njih. Umjesto zelenih jezera i pjenušavih slapova, uočila sam velike ledenice koje su dodirivale smrznutu površinu jezera. Ponegdje se mogao čuti nemirni i hitri “Veliki slap”, koji je stvarao mliječne kapi probijajući se kroz led. Zaleđene staze ukrašene ledenicama izgledale su poput mnoštva resa zaboravljenih u snijegu, dok su ljepote i čari jezera ostale zarobljene u vremenu ili možda na crtežu najboljeg slikara. Sa svih strana visjele su sige od kojih su neke još uvijek prkosile debelom minusu i bijelom omotaču.
Ledenice u bijelom čipkastom ruhu
Prizori koje sam sve vrijeme gledala vratili su me u ledeno doba i naprosto su me ostavljali bez daha.
Vrijeme je prošlo u trenu, a osjećaj nakon ovog zimskog obilaska usporedila bih sa slatkim umorom nakon dobrog skijaškog dana. Pročišćenog duha i napunjena pozitivom nakon dolaska u Karlovac, mogu još jednom potvrditi svoje riječi kako ovaj nacionalni park krasi prekrasna netaknuta priroda, a po zimi nije ništa manje spektakularno nego ljeti.
Prava snježna idila!
Jedan od prvih istraživača i akademika Ivo Pevalek jednom je prilikom izjavio: “Voda, jezera, slapovi i šuma ima i drugdje, ali Plitvička jezera su samo jedna. Morate ih vidjeti.”
Ne preostaje mi ništa drugo, nego pozvati i vas da krenete u obilazak zaleđenih Plitvičkih jezera.
Marina Đarmati je nepopravljivi perfekcionista i romantičar. Bijeg od stvarnosti pronalazi u glazbi, sanjarenju i vođenju modnog lifestyla bloga My Inspiring Everyday. Velika želja joj je postati modni novinar.
