Moja prijateljica je napisala nešto o borbi između svetlosti i tame, o tome kako oni koji se opredeljuju za svetlost, uopšte ne smeju da posustanu i odustanu, jer ima suviše mračnih koji će prevladati, ako spustimo svetlosni mač. Pa, to mu dođe suština džedajske posvećenosti, neka je sila uz nas, a mora da bude jer smo mnogostruko nadbrojani.

Zakleti sam fan svega što ima veze sa džedajima i Ratovima zvezda. I potpuno prihvatam paradoks da moje omiljene sage, filmovi i epske fantastike govore o ratovima za mir, za svetlost, za raščinjavanje prstena zla, dok u stvari govore o ljubavi.

Ali ipak, nije koncept rata ono sa čim se moja duša miri. Nego koncept pomirenja svetlosti i tame.

Smena dana i noći. Osvežavajuća senka hladovine po vrelom danu. Ohrabrujuća svetlost meseca i zvezda u noćnoj tami. Prečista lepota sveta koji se okreće, uranjajući u mrak, izranjajući u zoru.

Nije poezija. Nego priroda. Osim što je priroda nešto najpoetičnije što mogu da osetim.

Čovek je svetlosno biće. Biće iznosi naš unutrašnji mrak podsvesti na svetlost svesti. I to je sve, što smo kao ljudi dužni da činimo.

Svetlosni mač, volim samo kao simbol. Mada više volim baklju.

Jer mač ubija. Makar ubijao samo neznanje, strah i predrasude, makar sekao samo lance sputanosti uma i duha.

A baklja osvetljava. I njome se može zapaliti vatra. A vatra greje i razgoni mrak. Oko nje se igra i peva, na njoj se krčka kazan samospoznaje.

Ratnici svetlosti Drži taj svetlosni mač1 Ratnici svetlosti: Drži taj svetlosni mač

Ali ljudi. Ljudi ne žele da znaju. U stanju su da zloupotrebe vatru i da na njoj spaljuju istinu prirode, ubeđeni da spaljuju veštice.

Zato mora mač. Koliko je moguće zloupotrebiti baklju, toliko je moguće svetlosnim mačem prokrčiti put ka spoznaji.

I zato su svesna svetlosna bića češće mačonoše, nego lučonoše. Jer žive među ljudima. U mnoštvu, koje razume samo strah, dok uporno tvrdi da traga za ljubavlju.

Možda se u potragu za ljubavlju ovih dana mora krenuti sa svetlosnim mačem u rukama. Možda se oduvek jedino tako i išlo. Možda je vreme da taj put osvetlimo bakljom. Možda nikada neće doći to vreme. Možda je moguće raskrčiti i obezbediti put mačevima, za one koji dolaze sa bakljama. Možda je nemoguće raskrčiti put ka svetlosti, na bilo koji način, za bilo koga.

Zato uzmi u ruke ono što tebi svetli. Možda je sve jedno. Možda je jedino važno da mačem ili bakljom rukuješ s ljubavlju.

Aleksina Đorđević 
Comments