Snen pogled, srce u ritmu bubnjeva drevnih predaka. Izašla je iz kuće kao da izlazi na bojno polje ličnih bitaka. Oblak parfema, strast sakrivena u koraku, nesvesna sebe, još nesvesnija njega koji vreba. Pogledi žene koja je sreće lepe se po njoj sa zavišću. Gleda je sa strahom, gleda je sa nevericom, ne vidi u njoj ono što jeste. Osmehuje joj se, nije je briga.

“Nisam došao da te vidim, jer se bojim da ćeš me mrzeti. U meni si. Ležem sa tobom i budim se sa tobom. Kada bih došao zagrlio bih te, poljubio, vodio ljubav sa tobom.”

“Ovo srce ne ume da mrzi, nije naučeno tako. Može da voli. Samo da voli. Može i da se zaledi.”

“Fališ mi. Vodi mi se ljubav sa tobom.”

Njegov cirkus odlazi iz grada Razbij srcem ostatke laži

Njegov cirkus odlazi iz grada

Stegla je srce kao klješta nemuštih aždaja i prećutala mu jedan važan deo koji mu je promakao. Koji će mu uvek promicati. Prolila se odavno, verovala od prvog dana, usudila se kako nikad niko nije, a onda shvatila šta stoji iza svega. Ukoračila je dalje u dimenziju strasti svojih koraka. Cirkus. I svi su tu. Od majmuna, šarenih luda, slonova, zmija, lisica, aždaja, klovnova, šarenih balona, scene koja pleni, koja razara. Šareni izlog, prazna dekoracija.

Šta nudi? Ništa. Mržnja je slaba reč za ono što ostaje. Preslab osećaj za ono što izdaš i prodaš. Laži su prevelike ako ih igraš ulogom koji više voliš. Zelena čoja cirkuske pozornice – kockarnice može lako da se izmakne, okrene. Ne nudi ono što nemaš. Ne nudi mržnju, nudi ljubav. Šta ako te izda baš to tvoje srce u njoj samoj?

Izdalo te. Baš to tvoje srce te izdalo u njoj. Ne kuca. Ne živi. Ne diše. Razorilo joj pozornicu koju si sklopio od laži. Stoji i gleda u praznu dekoraciju života. Prelepa, divnog koraka ispunjenog strašću, pogleda prepunog života i tajni. Nije kasno za ljubav. Kasno je za još jednu ludu. Previše ih ima u cirkusu ovog života. Konkurencija je prevelika, aplikaciju je pocepala mirne duše, ni ne misleći da je popuni ponovo. I taj konkurs je bio namešten kao i svaki drugi. Nije igrao pošteno, niti je istupio pošteno ceneći iskre koje je krao svim svojim. Slegnula je ramenima, obrisala trag ledene kiše na obrazu, pogledala u nebo i osmehnula se. Izdalo je srce, ali ne njeno. Njegovo.

Njegov cirkus odlazi iz grada. Njen tek dolazi.


Maja Wu 

Comments