Ako je izbor između dve vrste samoće, onda je izbor jasan. Samoća u smislu nemanja partnera je ujedno komocija i sloboda da budeš ono što jesi i da se nikome ne prilagođavaš, a samoća u vezi je prilagođavanje nekome sa kim u stvari nisi povezan i u čemu neprekidno bivaš osujećen.

Sami sa sobom ste jedino možda povremeno usamljeni, a sami u vezi ste nesrećni, neuspešni, neshvaćeni, neprihvaćeni i – najgore od svega – nevoljeni.

Pitanje ljubavi nije suprotstavljeno pitanju samoće. Jer, kad si sam ništa te ne sprečava da voliš sebe i sve oko sebe, a kad imaš partnera sa kojim ne uspevaš da ostvariš povezanost, onda se suočavaš sa tim da tvoja ljubav nije dovoljna i da je mnogo važnije da voliš sebe, iako si sebi jedini izvor ljubavi, nego da svoju ljubav prema drugom ulivaš u crnu rupu koja sve guta i ništa ne uzvraća i iz koje nemušto odjekuje pitanje koliko zapravo voliš sebe, kad sebi dozvoljavaš tako nešto?

sami sa sobom1 Bolje sami sa sobom nego sami u vezi
Comments