Iako nam je priroda podarila moć da prepoznamo faktore koji narušavaju ravnotežu, baš kao i mehanizme samookrepljenja, način života savremenog čoveka često prigušuje ove mudre, ali suptilne signale koji nepogrešivo vode u pravcu psihofizičkog zdravlja. Mada pomenuta životna dinamika zaslužuje našu pažnju, ona nije razlog za potištenost. Izvesno je da zakonitostima prirodnih ritmova prkose mnoge životne navike koje je neophodno imenovati kako bismo se približili prilici za promenu. Jednako je istinito da nam se svakodnevno ukazuju brojne prilike za promenu perspektive, da je pred nama izobilje izbora za novi stepen svesnosti i viši nivo hrabrosti. (A kada smo već kod hrabrosti – tu ste: već činite nešto po svojoj meri i u tišini svog bića kujete nove svetove!)

Dnevna doza svesnosti

Osećate potrebu za promenom, ali niste sigurni kuda…
Prepoznajete neku vrstu zasićenja, ali ne znate šta tačno (ne)činiti…
Naslućujete suptilnu unutrašnju glad, ali niste sigurno kako…

Povremeno se međ našim ljudima pokrene pitanje o načinu uklapanja novih uvida u stari život. Naime, većina ljudi se relativno lako odlučuje na izvesnu promenu, ali u njoj retko istrajava; u skladu s tim, boljitak je tek privremen, dok trajni rezultati izmiču. Tu je, u principu, reč o snazi redovne, duhovne prakse. 

Naime, u nameri da ostvarimo svoj potencijal, neretko prenebregavamo jednostavne stvari koje nam je priroda namenila. Kvalitet sna, vreme buđenja i način na koji provodimo prve jutarnje sate zaista utiču na sve aspekte života. Drugim rečima, iako je za većinu nas dan već pun i “jedva se sve stiže”, dobra vest se ogleda u činjenici da na raspolaganju uvek imamo jutra – tiha, spora, sveta. Stare civilizacije su već sve znale – Brahma muhurtha ili vreme bogova – koji sat pre svitanja vreme je kada se istina otvara i sloboda otelotvoruje pred očima budnog posmatrača. Vedska literatura tome pridružuje i jedan metafizički aspekt, no o tome nekom drugom prilikom.

Možda je korisno ograditi se od savremenih tendencija koje propagiraju prilično radikalne promene životnih obrazaca, mahom radi povećanja produktivnosti pojedinca. Psihološka zrelost i emocionalna stabilnost kojoj se teži kroz filozofiju i praksu joge i različite terapijske modalitete, tome je dijametralno suprotna. Ipak, iako su silne “jutarnje rutine” postale još jedan komercijalni trend, to ipak ne poriče činjenicu da kvalitetno provedeni rani sati zaista imaju neospornu moć, te ih valja mudro provesti.

…Kao prilika da iskoračimo iz svega i zaronimo u sebe, makar i nakratko; tek toliko da osmotrimo šta se pomalja na horizontu našeg života, svesno i s ljubavlju.

U susret smislenoj promeni 

Objektivno gledano, iako traži izvesno odricanje, mudro negovanje sebe, često, nije stvar jake volje, već svesna odluka ulaganja u zdravlje. Odluka, koja obično dolazi nakon izvesne razvojne krize koja nam predočava da je zaista neophodno da se postaramo za sebe pre nego što zakoračimo u svet. Odluka, koju ovog puta možemo doneti pre nego što neka nevolja zakuca na vrata. Mada je uvek pravo vreme za takav poduhvat, ovaj period godine to značajno olakšava – dan je duži, jutra su toplija, rano svitanje nas mami i podržava.

Jer, znanje je zaista beskorisno ukoliko se ne udruži sa delovanjem; i najtanananiji uvidi su prazni, ukoliko se ne pretoče u život.

Samo neki od predloga su: kontakt sa sobom kroz osluškivanje unutrašnjeg bića – izvan svih sofisticiranih tehnika, jednostavno tihovanje može pokrenuti eksploziju svesnosti; tehnike disanja koje balansiraju fiziološke procese i mentalnu aktivnost, dok istovremeno pripremaju duh za novi dan; kratka šetnja obližnjim parkom ili spori hod bosih nogu po vašem dvorištu – kao način uzemljenja usled direktnog kontakta sa elektromagnetnim poljem zemlje; nežna samomasaža i neki vid telesne prakse – kako bi se probudilo srce i pokrenuli metabolički procesi; kontemplativno promišljanje plemenite namere i molitva… 

Tome se sjajno pridružuje vođenje introspektivnog dnevnika. Mada je unutrašnji svet daleko kompleksniji od onoga što se može izraziti linearnim jezikom, vremenom ovaj način refleksivne komunikacije može pospešiti prepoznavanje skrivenih emotivnih potreba – koje nam u brzoj svakodnevici neretko promiču. Dobro bi došli i neki plesni koraci uz omiljenu pesmu – ne kao uvežbana koreografija, već krajnje spontani izraz, slobodno njihanje, razigrana meditacija u pokretu. Priuštite sebi kratke porcije istančane svesnosti i budite odvažan čuvar vlastitog mira.

Put će jednako činiti i lični uspesi i neuspesi, i “aha” i “ups” momenti. Jer, tzv. greške, baš kao i uvidi, vredan su i neizbežan deo procesa.

Individualizacija procesa

Ako neka od predloženih tehnika nije u vašem repertoaru, predlažem da ih – umesto slepog prihvatanja ili automatskog odbijanja, znatiželjno istražite i primenite. Budite slobodni da ih prilagodite na način koji je u skladu sa trenutnom životnom fazom i potrebama. Drugim rečima:

Tragajte, uporno i istrajno, za ritualima koji obogaćuju vaš život. Birajte, radoznalo i strpljivo, svoj način primene. Primenjujte ih, dostojanstveno i dosledno, u svom maniru, lojalni autentičnom biću.

Mada prve korake zaista nije lako preduzeti, putovanje postaje znatno lakše, jednostavnije i prijatnije što dalje odmičemo. Reč je o postepenoj promeni načina razmišljanja – od skromnih početnih ograničenja ka postepenom otelotvorenju stečenih uvida, odnosno oblikovanju svojevrsnog životnog stila. To svakako ne moramo činiti na sterilan način, već možemo kroz igru pažljivog oslobađanja od “bajatih sadržaja” i izdvajanja vremena za zadovoljenje najtananijih htenja. Jedno je sigurno: stvaranje emotivnog prostora za prefinjena iskustva vredno je svakog truda.

Svim srcem navijam za primenu makar i sitnih, smislenih koraka: po meri vašeg bića.

P. S. Premda su pomenuti vidovi samoregulacije zaista ključni deo životne stabilnosti, s vremena na vreme, dođu i oni dani koji prevazilaze lične resurse. Tada, umesto ustezanja ili stoičkih manira, možemo ogrejati srca prisustvom bliskih ljudi, duhovne zajednice ili stručnog lica – kako bismo zajedničkim snagama ispleli mrežu snažne podrške. 

Nataša Nikolić

Naslovna fotografija: instagram.com/latenightsinthecity/

Nataša Nikolić je učiteljica joge i meditacije, holistička terapeutkinja i diplomirana sociološkinja. 2010. je osnovala Holistički centar i edukativni prostor Chandra u Nišu, Srbiji. Više informacija o njenom radu možete pronaći na veb-sajtu i Instagram profilu

 

WELLBEING je nova kategorija WANNABE MAGAZINE-a,
kreirana sa ciljem postizanja životnog balansa kroz edukaciju o dve glavne kategorije blagostanja - fizičkom i psihičkom/mentalnom čime želimo čitaoce da motivišemo da naprave promenu i da ih usmerimo u pravcu novih lifestyle navika sa pozitivnim uticajem na njihovo zdravlje.



Saznaj više o svim WELLBEING temama na LINKU.



Prati WANNABE MAGAZINE na

Comments