Posao zrelog čoveka je da postigne ono osećanje iz detinjstva, kada sopstvenu važnost uopšte ne dovodi u pitanje, ne zato što nema svest o svetu van sebe, nego zato što je pronašao svet u sebi, koji je sastavni deo sveta oko njega. Zato što zna gde pripada, zato što je savladao neke životne veštine, stekao iskustvo, okrenuo čitav krug sumnje, nesigurnosti, preispitivanja i samopotvrđivanja, zato što zna ko je, kakav je, koliko može, gde su mu granice, koje su mu slabosti i mane i prednosti i vrline.

Prihvatati i voleti sebe, znači istinski poznavati sebe. A to nije moguće bez poštenja, suočavanja i duhovnog razvoja i rasta. Najčešće, introspekcija nije dovoljna. Ona je uslov, neophodna je i predstavlja dnevnu naviku svakog ko pretenduje da korača putem zrelosti i mudrosti, ali u mnogim slučajevima dovešće vas pred zatvorena vrata svesti o tome da dalje ne možete sami. Da vam je potrebno da vam neko otvori vrata i pozove vas da uđete. U svoju sopstvenu svest. Tačnije, u onaj nesvesni deo, u koji niko ne ulazi nepozvan. Ponekad će to za vas uraditi neko veoma traumatično iskustvo, neka gorka i strašna životna lekcija, koja će vas osvestiti onako kako udarac u glavu može da povrati iz amnezije.

devojka 3 Šta STVARNO znači prihvatati i voleti sebe
Comments