Zvuči kao stereotip? Da, ali to je moja bajka i moje shvatanje uklapanja u konvencije prema kojima funkcioniše ovaj svet i ko mi kaže da sam romantična, nek’ jede govna, naravno da jesam, samo kreteni nisu.

Ali uvek me najviše čudilo kako muškarci strahuju od sadržaja koji ispiraju ženama mozak! Kako je to moguće? To znači da oni misle da su žene primitivne guske (možda su takve one sa kojima oni obično imaju posla) i oni žele da one ostanu primitivne guske, a ako im neko kaže da mogu da se pobune, da ne pristaju na odnose u kojima im je uloga ograničena na ispunjavanje muških očekivanja i zahteva, one će valjda uglas da počnu da gaču i šište i da krenu da štipaju svojim tupim kljunovima ruke koje ih hrane, šta? Ne kontam ja taj koncept, ali uopšte. I uvek pomislim, jebote, neki od ovih muškaraca imaju ćerke. Šta li misle? Šta li govore svojim ćerkama? Šta žele za njih? Da budu guske?

Možda je najgore to što ne pišem nikakvu litaraturu – pišem ono što živim. Prenosim dijaloge koji su se odigrali. Iskustva koja sam doživela. Bolove i povrede koji su izbrusili moj cinizam i humor. Podsmevam se sebi i drugima, sa puno ljubavi i razumevanja za većinu ljudskih slabosti. Naročito za one zabavne, koje ne spadaju u stereotipe, osim kad spadaju, jer su sve suprotno od stereotipa i na taj način, definitivno, stereotip.

A, vidi što sam mudra! Pa i ako isperem neki ženski mozak, možda ispadne grumenčić zlata, ko zna.

stereotipi 1 Striptiz za pismene: Mi što pišemo površne tekstove koji ženama ispiraju mozak

I znate šta je još strašno? Imam i ćerku i sina. Odrasli. I sve odrasliji. A rasli uz mene. Uz moj beskompromis u odnosu na sve što doživljavam kao istinito. (“Ko tebi dade decu?” – što reče jednom jedan dobar dečko, napola u šali, ali nikad mu nisam zamerila tu polovinu koja nije bila šala – samo mi je bilo malo žao). E, pa za još jedno dva’es godina, dok nakupe neko ozbiljno životno iskustvo, oni će da me demantuju i potvrđuju. Ostale prosto ne računam. I zato se usuđujem da govorim drugima ono što je za mene istinito – jer to govorim svakog dana svojoj deci, jer to živim svakog dana. One koji žive svoju istinu, to ne uznemirava. Nerviraju se samo oni što su provaljeni kao fejkeri.

E, a ako znate nekog osvešćenog… mislim, blago vama.

Izvor fotografija: unsplash.com

Aleksina Đorđević

Comments