Svi ljubavni tekstovi mahom liče jedan na drugog. Patetišu, naglašavaju reč “voleti”, metafora je neizbežna i sve je naj, naj, naj… Pa i nije baš tako. Ovaj tekst je tu da prikaže i lošu i dobru stranu i naravno da ako niste ljubavno ispunjeni, kaže: “Šta je to potrebno za ljubav?”.

“U kosu me zadeni, k’o malenu sedefnu šnalu me skri’ iza temena, svi satovi svemira žure, mi imamo vremena, puna kapa, noć i nas dvoje, stara klapa.” – neophodno, a poetski rečeno. A može i ovako: “Ljubav je samo reč i ništa više, ljubav se uvek isto čita i piše, ruka u ruci je već nešto drugo i šapat nežnih reči uz kapi kiše…”. Da ne parafraziram sve, ali ljubav je stvarno prvo pismo koje reči bira. I uzalud se nekad moli, to je ljubav, to se voli.

Kažu da se ljubav rodi, raste i umire u očima. Zbog ljubavi se rade lude stvari, gubi se pamet, ali zar nije bolje lud voleti, nego normalan samovati. I samo onda kada je ludost, to je ljubav. Ljubav nevina, ljubav krhka, daleka, obostrana i neuzvraćena… ipak, je ljubav za koju vredi živeti i boriti se.

Slika 186 Sve ono što čini ljubav

Ko silno ljubi, silan strah ga mori, a strah kad raste jače ljubav gori

Sećam se da sam još kao mala simpatisala malog Stefana, ali samo sam mamu volela najviše na svetu. Tako je i danas. I onda kada je trebalo da napišem temu o ljubavi, moj odgovor na pitanje bio je “mamu volim najviše”. To je ljubav koja nema kraja. Sve ostale ljubavi imaju množinu, ova ne.

Neke moje bivše ljubavi doživljavala sam na sasvim drugačiji način od onih koje danas doživljavam i koje mi se katkad dese. Ali, ipak postoji nešto što kad se desi izdvoji sve te ljubavi u pokušaje i pogodak. E, onda kada sve pogodiš, kada se kockice poklope, a pogledi se sretnu, to je ono što tu ljubav čini pravom. I koliko god ja veličala značaj prave ljubavi, niko mi neće verovati dok je ne oseti. Potreban je, eto, taj osećaj topline, sunce u njegovim očima i kad je žega, osmeh kome odlaziš posle kiše… To je, znate, osećaj da sve imaš i kada nemaš. Čak i u nečemu lošem pronalaziš lepe stvari. Stara fotografija pored nove, sa istim razdraganim osmehom na obema. A formula je jednostavna: nađi dovoljno ludu osobu da te prati u onome što ti jesi. Ljubav ne potencira, ne obavezuje i ne sili. Da se razumemo, to nije moranje, pre je potreba.

Postoje i oni koji kažu da je ljubav prilika za bol. Neka se čuje i njihov glas u ovoj priči. Naravno, ako si nailazio na pogrešne, osetio si drugu stranu ljubavi koja podjednako može biti žestoka, velika i opasna. Tako obično i biva, onaj koga najviše sanjaš nanese ti bol. Zato znaj da je ljubav igra bez pravila. Ne postoji primer na koji se treba ugledati. Ljubav se razlikuje od osobe do osobe. Svi mi drugačije volimo. Neko ljubav pokazuje romantičnim gestovima i poklonima, dok drugi poštovanjem i tišinom koja ume da prija. Ćutanjem se ponekad najlepše voli.

Slika 273 Sve ono što čini ljubav

Prvi glasnik ljubavi je oko

Voli nekog iskreno kao da ćeš sutra umreti. Voli svim srcem i sa nadom da nikada neće prestati. A kada nestane u starosti, možda je samo potrošena na mala bića koja ostaju posle nas. Budi strpljiv, vratiće ti ona tu ljubav duplo. Privlačnost, poštovanje i smeh, eto šta je potrebno za ljubav. To su osnovni sastojci ovog specijaliteta, pa ga vi začinite po želji.

Ipak, ne zaboravite da volite. I ne zaboravite da kažete: “volim”, kao što ću ja reći svojim sestrama čim ovo završim. Ne moraš biti uvek odličan u ljubavi, važno je početi da bi na vreme spoznao pravu. A kad se desi, osetićeš je… o, kako ćeš je osetiti.

Izvor fotografija: pintereset.com


Violeta Stojanović, student novinarstva, ide kroz život sa velikom željom da napreduje i voljom da svoj optimizam širi na druge. Najveće bogatstvo su joj dve rođene sestre. Uvek spremna da podari osmeh i toplu reč, a sa vama bi da deli i najdublje misli i osećanja. Uživa u dobroj muzici, filmovima, divi se umetnosti.

Comments