Zdravko Čolić je već godinama jedan od najpoznatijih pevača na ovim prostorima. Za njegove koncerte uvek se traži karta više. Pogledajte neke od najlepših citata iz Čoline bogate karijere koje smo izdvojili za vas.
“Pričam anđelima, liče mi na bebe, kako nisam sreo miliju od tebe i da ne postoji na svijetu sila moćna kao što je naša ljubav bila.”
“Ljubav je k’o hašiš, kao oblak dima, probaj da ga uhvatiš. A gdje ima dima, tu i vatre ima, pazi da ne izgoriš.”
“Dlan je kao mapa lutanja. Srce skitnice traga čitav vijek za čudima. Kad zapadnem u ćutanja, talas žitnice nosim kao lijek u grudima.”
“Ne znam kad je pošlo na zlo, sitne laži, sumnje i strah. A kad zvijezda padne na tlo više nije zvijezda neg’ prah.”
“Pogledom me miluje k’o da me dodiruje i svaki put kao da je prvi. Ja stalno mislim prestaće, iz čista mira nestaće, al’ požuda ne prestaje, ti si mi u krvi. Toliko dugih godina, uzimanja, davanja, ostajem posljednji i prvi. Zbog tebe sanjam Cigane i smišljam slatke prevare, al’ đavo se ne predaje, ti si mi u krvi.”
“Jedna za drugom svakoj bio sam drag, al’ duboko u nama to ne ostavlja trag. I u stvari, srce spava sve do časa kad se javi prava.”
“Ti si jedina od svih koja dođe kada treba, ti si sunce moga neba, tebi mogu reći sve. Ti si jedina od svih koja tajne moje čuva, ti si moja ljubav prva, za mnom poćeš bilo gdje”
“Ne trebaš mi ništa reći, svoju prošlost, svoje ime… Ako će ti biti lakše, zagrli me, zagrli me… Zagrli me oko vrata, oluja se diže, ne može ti vjetar ništa, ako priđeš bliže, ako priđeš bliže.”
“Zima je bila sa puno snijega, vozovi mnogo novih lica nose, ali nje nema da kao onda strese snijeg sa svoje kose. I ja ne mogu, sve i da hoću, zaboraviti plavu kapu. A vozovi idu, danju, noću, kroz Podlugove, kroz Podlugove.”
“Ko ne želi da se mijenja vole ga iz sažaljenja.”
“April u Beogradu, jedno prošlo doba. Nosim ga u mislima iz vojničkih soba. April u Beogradu umorno se smiješi. Ispod Savskog mosta, dok se sumrak sprema, više mene nema.”
“Ja samo jedno mogu – kao nekad da ti pjevam. Imaj srca, para nemam. Zar dijamanti il’ brilijanti? O, zar su tako važni svi ti dragulji lažni kad voliš nekoga koliko tebe ja?”
“Kud plove uspomene nikad neću saznati. Gdje god se okrenem svud se nalaziš ti. Nekad me bude strah da se probudim, a da te ne vidim. Sve moje pobjede i zlatne medalje, ništa mi ne znače kad sam bez tebe. Sve je drugačije kad si uz mene.”
“Pjesmo moja, zakiti se cvijetom. Pjesmo moja, zamiriši svijetom. Još sva srca ohladnjela nisu, poznaće te, pjesmo, po mirisu.”
“Spalio bih sve svoje pjesme, radio bih i što se ne smije, prodao bih zvijezde za tvoje poljupce.”
“Ti nikad nećeš biti kao moja mati što je bila ocu mom: kraljica, sluškinja, sve, al’ nikada po svom. Ti nikad nećeš znati ljubav dati kao što je ona ocu mom, dala sve što imala je, sve, da sačuva dom. Ne vjerujem ja u kipove, ni takve k’o ti, tipove. Kad ti jednom srce slome, ne vjeruješ nikome.”
“Juče još, juče još, nisam znao što su suze, al’ mi ljubav neko uze. Juče još, ja i ti.”
“Pjevaću za svoju dušu, živjeću za prave stvari, jer, eto, neću, neću, pa neću, da živim kao drugi.”
“Anđela, prahom čežnje posuta. Anđela, pritajena i uplašena kao košuta. Anđela, malo pile, nježnog perja pred olujom licemjerja.”
“Na njoj ljetna haljina bijela. Pod njom miris pokislih ruža i maja. Nad njom vila jesenja vijenac uplela. Za njom viju snjegovi dugo, bez kraja”
“Anđela, sjetna dama pikova. Anđela, izgubljeno dijete u vrevi grubih likova. Anđela, zavedena stihovima, izmišljenim ljubavima.”
“Ljeto bješe tad duže nego sad, il’ su dani duži kad si mlad. Stari kraj, prosut čaj i odjednom sjaj u tvome oku kao tamni žad.”
“Zato i postoje ludila da bi ih pamet osudila.”
“Ja poslije tebe nisam nikog volio, dugo sam sam sa sobom bitku vodio. A kažu da si sretna i da imaš puno djece, i ne zeliš znati gdje sam ja.”
“Nikada te neću imati na javi, jer danju u mojoj glavi tebe nema. Spavam dugo, jako mogu da te volim samo tako.”
“A samo riječi dvije su bile potrebne. U meni skrivene, te riječi volim te. I prođe godina, kao jedan tren, otkada nisam njen i tako zaljubljen. Zbogom, Lili.”
“Ljubav je samo riječ i ništa više. Ljubav se uvijek isto čita i piše. Ruka u ruci je već nešto drugo i šapat nježnih riječi uz kapi kiše… Ljubav je samo riječ i ništa više. Obična slova svakog lista papira. Tajna i strepnja su već nešto drugo. To je i prvo pismo što riječi bira.”
“Ponekad je samo pogled uzrok bezbroj budnih noći. Uzalud se nekad moli, to je ljubav, to se voli. I kad oči suze vlaže i nevješto kad se laže. Ili kada tijelo boli, to je ljubav, to se voli...”
“Taj zavidljivi svijet i ti tračevi zli i te pokvarene namjere što ruše naš san. Tebe čuvaću ja, mene čuvaćeš ti. To je dovoljno za ljubav neka znaju sada svi.”
“Ne ljubi me noćas, biće suza, stihovi ce teći. Ne slušaj me, mala, jer ćeš čuti što ne želim reći i nije istina. Sve je to od lošeg vina. Ne gledaj me tako dok se ludi snovi množe. Prevariću sebe, srce nudi više no što može i što mu je sudbina sve je to od lošeg vina.”
“Ne sanjam te više rado, al’ te sanjam opet često.”
“I sve mi se čini da nije me prošlo i kao da noćas me još pomalo dira, k’o stara muzika u mom srcu svira. I sve mi se čini da možda je ljubav, a ljubav k’o ljubav jeftina i skupa, k’o dječija igračka u mom srcu lupa.”
“Odvešću te, za tebe su ljepše stvari, za tebe su bolji ljudi. Odvešću te gdje se vjetar budi.”
“Ne reci mi zaboravi, vrijeme liječi sve što bilo je. Mogu da ne pijem, ne dišem, jedino ne mogu da je izbrišem. Sve su druge bile most do tuge, samo način da prebolim.”
“Ne plači, dušo, kasno je. Tvoj se rob umorio. Zlatnim sam satom nekada sve naše dane mjerio.”
“Zbijeni ljudi, k’o grozdovi, kroz maglu vuku se k’o vozovi. Tišina negdje kuje zavjeru i eto te niotkud. Taman kad tugu ispratim, u novi zagrljaj tek se uselim. Da zavolim, to se ne usudim, to je uzalud.”
“Snove k'o čamce usidrim da ne sanjam te, da se ne mučim. Al' uvijek nađe me k'o osveta ta tvoja posveta.”
“Prave riječi kao zvijezde padnu same. Po svom nikne jogunasti bijeli krin. Nekad tražiš poentu na kraju drame, a poentu krije prvi čin.”
“Sačuvaj me, Bože, njene ljubavi koja žive rane soli, koja kažnjava i boli. Izbavi me vječnih sumnji i ljubomore koje more dok ne pokore. Sačuvaj me, Bože, njene ljubavi, onog ludila i strasti, sam se nikad neću spasti. Sačuvaj me od ljubavi, kojoj kopni sjaj, al’ mi u nju ne diraj.”
“Kad na jednu kartu staviš sve što imaš; kad su ti sve misli istoj slici ram; kad ne brojiš da li daješ ili primaš – znači da ćeš ostariti sam. Kad se spusti zavjesa aplauz slijedi, al’ u jednom trenu vlada mrkli mrak. U tom času posumnjaš da l’ išta vrijedi, život cio pepeo i prah. Život cio samo tuđi dio. Da, kad pogriješiš, pa zavoliš više nego što bi smio.”
“Obično s jeseni i kad je oblačno, odbjegla sjenka mi se vrati konačno. Uzalud mijenjam adrese, sam crni vrag mi je donese tu. I vješto smislim nesto utješno. U tom sam dobar, kažu, to najbolje znam. Trudim se, ne uvijek, uspješno tragove svoje da sam sebi zavaram.”
“I naprosto se tuga desi, jer naprosto si tu gdje jesi. I naprosto je trista čuda, predrasuda sad između nas. Kad ljubav umre jedan žali, kad ljubav umre jednom fali i bo’me nije lako, kad naiđe sokakom kojim svadbe prolaze.”
“Obično uvijek i sličnim danima prošlost se navali kao planina. Na tom ću vrhu da sazrem, jer samo s njega nekad nazrem nas.”
“Živiš u oblacima mala i do tebe ne dopire moj glas. Ljubav još nikom nisi dala i ne slutiš kakva sreća čeka nas. Ti živiš u oblacima bijelim, dođi bliže da čuješ pjesmu tu. S tobom bih želio da dijelim one male radosti u snu.”
“Zvao sam je Emili, u moj je san k’o u svoj ušla dom. Zbog nje se dan pretvorio u noć i pjesme sve poludjele zbog nje kao kiše proljećne. Zvao sam je Emili, u danima kad voljesmo se mi od proljeća do kasne jeseni. Zbog nje, zbog nje, izgubio sam sve, čak i dobre drugove.”
Izvor fotografija: deviantart.com
Jovana Filipović je studentkinja Elektrotehničkog fakulteta, perfekcionista, namćor i statista sreće kao iz Balaševićevih pesama u čijim se stihovima pronalazi. Pevam svoj blues bez namere bitne, za zlo sam teški laik, i možda i nisam neki biser, ali sam barem svoj režiser. A kao omiljeni stih i moto izdvajam: “Brojao sam ljude s krsta, pravila i izuzetke. Posvud promašena vrsta, samo retki nađu retke.”
