Ne volite da budete tužni, tuga je okean u kome možete plivati dok ne ostanete bez daha i snage, a da ne dospete ni do pustog ostrva. Možete plivajući tonuti sve dublje. Ako ste novi u zakletom pozitivizmu, mislićete da nije u redu to što ste tužni i da morate pozitivnim mislima i snagom uma da transformišete ili neutrališete tugu. Pokušavaćete i neće vam uspeti.
Jer tuga ima svoju svrhu i smisao, integralni je deo života i bića, a neprekidno stanje sreće i pozitivnosti realno nije izvodljivo. Osim ako prihvatite tugu, prigrlite je i otvorite joj svoje srce, ako se ne branite.
Tuga ima svojstvo direktnog povezivanja sa bićem. Tužne osobe su ranjive i otvorene i imaju neku čudnu svetlost u očima i na licima. Kao da su obasjane iznutra, kao da svetlost Izvora isijava kroz njih. I to jeste tako. Osim svrhe i smisla, tuga ima svoju lepotu i poeziju – a ako ste umetnička i pesnička duša, to vam je sasvim jasno.
