Ričard Hamilton bio je britanski slikar, ilustrator i dizajner, jedan od nosilaca pop-art pokreta u Velikoj Britaniji. Ostao je najpoznatiji po svojim kolažima, koje je stvarao pod uticajem pop umjetnosti Eduarda Paolocija i Marsela Dišana. Djelo kojim se proslavio zove se “Just what is it that makes today’s homes so different, so appealing?” (“Šta današnji dom čini tako različitim, tako privlačnim?”), a predstavljen je 1956. godine.
Hamilton je u jednom kolažu uspio spojiti sve ono što čini moderan život, život sutrašnjice – izrugujući se time potrošačkom mentalitetu Zapada i novinama koje su sa sobom donijeli masovni mediji. U ovo djelo, koje je jedno od najviše reprodukovanih radova ikada, britanski umjetnik je smjestio: bodibildera pod imenom Irvin “Zabo” Koševski, sa “pop” lizalom u ruci; obnaženu likovnu umjetnicu Džo Baer; plakat Warner Bros-a za film “Pjevač jazza” u pozadini; magazin “Life” koji stoji na stolu; televizor iz novinskih reklama, Stromberg-Carlson…
Kolaž dimenzija svega 25 puta 26 centimetara danas se nalazi u “Kunsthalle Tübingen” u Njemačkoj, a prvobitno je bio izložen u okviru izložbe “Ovo je sutra”, čiji je naziv Hamiltona i naveo na razmišljanje.
Hamilton je, u pismu svojim prijateljima, jednom definisao novu pop kulturu koja dolazi sa Zapada i pop-art kao umjetnički pravac: “Moderna umjetnost mora biti popularna (za masovnu publiku), prolazna (nuditi kratkotrajna rješenja), potrošna (lako se treba zaboraviti); ne smije biti skupa, treba biti masovno produkovana, mlada (naginjati mladima), zabavna, seksi, glamurozna…”.
Poznatiji kasniji radovi bili su mu: naslovnica “White albuma” za The Beatles, slika “Swingeing London ’67” (koja prikazuje hapšenje Mika Džegera i trgovca umjetninama Roberta Frejzera zbog posjedovanja droge), te politički portreti među kojima je i onaj Tonija Blera kao kauboja, i mnogi drugi.
Britanski pop-art pokret razlikovao se ipak od američkog, što se naročito vidi u njegovim kasnijim radovima: Kolaž Interijer II iz 1964. u središtu slike ima američku glumicu Patrišu Najt u sceni iz filma “Shockproof”. Kolaž je međutim bitno pojednostavljen, i u njega je osim novinskih izrezaka umetnut i plastični šablon. Za razliku od američkih pop umjetnika koji se u svojim djelima okreću slavnima, Hamilton bira relativno nepoznatu glumicu koja oživljava melanholiju i tamu iz kriminalističkih holivudskih filmova iz četrdesetih i pedesetih godina prošlog vijeka.
Sredinom osamdesetih godina Hamilton se neko vrijeme bavi industrijskim dizajnom. Najveće priznanje za svoj rad Hamilton je primio 1993, kada je njegovo predstavljanje Britanije na venecijanskom Biennalu nagrađeno Zlatnim lavom.
Hamilton je preminuo u septembru 2011. godine, ostavljajući za sobom 89 godina života i rada i neizbrisiv trag u novijoj istoriji umjetnosti, kao jedan od glavnih nosilaca umjetničkog pokreta nakon Drugog svjetskog rata.
