Drage djevojke,
Sjećate li se pjesme koju ste morale naučiti napamet u prvom razredu osnovne škole? Sjećate se. Odlično. Sada ste spremne za jednu novu zadaću. Morate zapamtiti ovo pismo baš kao i dotičnu pjesmu.
Prekid. Kako se ponašati prilikom tog čina? Naravno, govorim o trenucima kada ste vi ta koja je ostavljena. Postoji li ikakva čarolija koja će učiniti prekid kraćim i manje bolnim? Dobra vijest – naravno da postoji. U trenutku prekida najvažnije je ostati miran. Potrebno je zakonom zabraniti ženama postavljanje više od tri pitanja. Kako? Zašto? Zbog čega? Eh, upravo to bi bilo i više nego dovoljno da se dobije barem neki odgovor. Iako, naravno, imate stotinu pitanja. Znam. Ali, niti jedan odgovor neće biti zadovoljavajući. Manje je uvijek više.
Suze. Vjerne družbenice. Za Boga miloga! Suzdržavanje od suza je nužno. Neću plakati. Neću plakati. Neću plakati. Sad ponovite to još najmanje tri puta.
Još jedan osvrt na prvu tezu. Postoji li nešto gore od postavljanja stotinu pitanja? Naravno! I to je dugačak razgovor s dotičnim. Ako mislite kako je dugačak razgovor nakon prekida poželjan, ja mislim kako niste normalni. Bez uvrede. Tomu služi prijatelj ili prijateljica!
Nakon što vas dotični ostavi (o-s-t-a-v-i), zadržite se s njime najviše 30 minuta. Ponavljam, manje je, ponovno – više. Otidite dostojanstveno. Kako i priliči lijepoj ženi.
Ukoliko vas voli (premda, ako vas je ostavio, očito je da je ljubav na umoru), na njega ćete ostaviti bolji utisak ako se ponašate, ne hladno kao što vjerojatno mislite da ja zagovaram, već onako kako se duševno zdrava osoba treba ponašati. Bez drame, molim.
Nakon svega toga slijedi jedna dobra vijest. Nakon što ste došli kući (slijedeći čaroban put koji zagovaram), plačite koliko god želite. Plačite, plačite i plačite.
Na tjedan dana zaboravite na sve, osim na nekolicinu bliskih ljudi. Isključite mobitel, uključite telefon.
Ukoliko se dotični javi, iako vjerojatno neće, ali ukoliko se javi, ne odgovarajte na njegove poruke i pozive barem sedam dana. Zašto? Zato, jer nakon sedam dana distance od svih – postoji veća šansa da vidite razmjere njegova kretenizma.
Eh, tek tada započinju njegove muke.
Slijedeći ovo, uspjeh je neminovan. Kako ja mogu biti tako sigurna u to? Recimo da sam, za svoj dobar ukus, previše puta ta ista “pravila” prekršila. Ali, čovjek uči dok je živ. Oni pametni, naravno, uče na tuđim greškama.
Bruno Šimleša izrekao je nešto prigodno: “Meni se čini da je uspjeh priznati i prihvatiti da zaslužujete bolje. Čini mi se da je uspjeh tražiti ono što znate da zaslužujete. Više poštovanja, više zajedništva, više ljubavi! Uspjeh je biti dovoljno hrabar za novi početak!”
Ljubim vas,
E.
Smiješno, ali i te kako slušljivo
Izvor fotografija: music.sophiafreshfans.com, ninluvbug.deviantart.com
Ela Vujanić – “La vie est belle.” Jasno, kratko… Prikladno.
