Koji god Božić proslavljali ili ignorisali, koji god doček Nove godine probdeli ili prespavali, koliko god nastojali da okupite porodicu ili da pobegnete od nje, ne možete ostati nedotaknuti suštinom praznika.

Možda vam je jedino važno što nećete raditi, ili što ćete proslavljati sa prijateljima, ili što održavate tradiciju, možda jedinu koju imate, ili koju ste sami zasnovali. Možda se najviše radujete poklonima, jer volite da ih pripremate, osmišljavate, umotavate i uživate da gledate izraz lica onoga kome ste pažljivo pripremili poklon.

A možda duboko osećate da je kraj jedne i početak sledeće godine trenutak preispitivanja i svođenja računa. Jer to je ono čime darujete sami sebe.

Setite se početka godine koja se završava.

Sa kim ste, u kom raspoloženju i u kojim okolnostima dočekali Novu godinu?

I da li se odvijala prema znamenjima svog početka?

Koja vam je gadna iznenađenja donela, a koja razrešenja?

Šta ste izgubili, čime ste se obogatili, čega ste se ratosiljali, sa koliko gluposti, naspram koliko mudrosti ste stupali u koliko akcija?

Šta ste propustili zbog pasivnosti?

featured20@wdd2x Vreme darivanja, vreme opraštanja

Zimsko je vreme mnogih praznika i prosto moramo da stanemo i preispitamo svoje porive i akcije, dok smišljamo poklone i proslave

Šta ste propustili jer ste ga preskočili iz zaleta, ne umejući da sačekate?

Koga ste odbacili, povredili, zapostavili?

Koga ste zaboravili?

Koga ste se setili?

Koga ste trpeli?

Koga ste i šta ste želeli i jeste li ispunili sebi želju?

I da li ste zaboravili da ste vi onaj ko ispunjava svoje želje?

I, došavši do kraja godine, jeste li sebi pripremili poklon?

Ne mislim to što ste kupili neku krpicu, naravno da treba da se častite, mislim na poklon ljubavi.

Na to da sagledate sebe očima ljubavi.

Da darujete sebi velikodušnost i razumevanje i to u najvećem pakovanju.

Da znate da ste radili najbolje što ste umeli, iako to nije dalo neke rezultate.

Da oprostite sebi ako ipak niste radili najbolje što ste umeli, nego ste samo bili pasivni, depresivni i bezvoljni.

Da osetite kako sa novom godinom ne samo da prolazi vreme na najočigledniji način nego stvarno počinje nešto novo.

Da doživite taj početak kao priliku, u kojoj ćete neke stvari prekinuti, neke započeti, a neke nastaviti.

Da se još jednom preslišate zašto je dobro živeti i dočekivati nove godine, nove prilike, nove početke, pa makar oni postavljali pred vas ista pitanja, zadatke i zahteve kao i prošle godine u ovo vreme.

Dovoljno je da oprostite sebi sve što mislite da traži oproštaj, pa da osetite obećanje novog u novoj godini.


Aleksina Đorđević je matora ribetina. Zna sve i neće vam reći. Ne daje savete i ne proriče budućnost, osim ako je baš mnogo nervirate. Užasno komunikativna, a provokaciju smatra najzabavnijim oblikom komunikacije. Izvodi striptiz za pismene.

Comments