Svima su nam poznate bajke kao što su Pepeljuga ili Snežana i sedam patuljaka gde majka glavne junakinje umire, a otac oženi drugu ženu. Ta žena postaje maćeha. I, po pravilu, ta maćeha je zla. Čak i u govoru imamo izraz “zla maćeha”, jer se nekako podrazumeva da novu ženu deca neće prihvatiti, niti ona njih.

Zanimljivo je kako nemamo izraz “zli očuh”, niti primere iz popularne kulture sa očuhom koji nije dobar sa decom. To je verovatno zato što su samo žene zle, veštice (prepoznajte sarkazam ovde).

Zla maćeha deci ne želi ništa dobro. Ona želi da ih odvoji od oca, preuzme ulogu majke, koju nikada neće moći da zameni. Prema deci je stroga bez razloga. U takvim pričama se stiče utisak nadmetanja između maćehe i dece za očevu pažnju. Savršen primer toga jeste film The Parent Trap u kom mala Lindsay Lohan igra identične bliznakinje koje pokušavaju da rastave oca od njihove zle maćehe i ponovo spoje roditelje. Maćeha je tu predstavljena kao mlada žena, koja želi da preotme oca i izmanipuliše ga.

Imamo i film Stepmom sa Juliom Roberts, u kome ona tumači ulogu mlade, uspešne fotografkinje zaljubljene u muškarca sa dvoje dece. Deca je ne prihvataju, a majka još manje. Svađe su uglavnom između njih dve, iako se maćeha trudi da bude dobra sa decom, majka dece ne smatra da je ona odgovorna jer nema svoju decu. U toku filma, situacija se smiruje i glavnu junakinju svi prihvataju kao deo porodice.

U svim ovim pričama možemo primetiti da je maćeha automatski neprihvaćena, predstavljena kao zla, iako ne mora to nužno biti. Ona je predstavljena kao neko ko preotima oca iz njegove stare porodice. I to uverenje je istinski pogrešno i površno. Niko nikoga tu ne preotima, otac je sam izabrao da se razvede, da započne nov život sa drugom ženom i ima puno pravo na to.

Zašto je maćeha uopšte zlikovac? Odgovor na ovo ima veze sa braćom Grimm. Bio im je potreban zlikovac koji će biti autsajder u porodici glavnog lika. Bilo bi mnogo komplikovanija priča da je zlikovac rođena majka – da pokuša da ubije svoje dete, da ga zlostavlja. Zato je ubačena maćeha, kao stranac, kao neko ko može slobodno da bude zlikovac, a da to ne narušava ideal porodice.

Zapravo, zla maćeha kao pojam je samo spisateljsko rešenje. Ali, predrasuda je nekako ostala i zato čini tipičan zaplet u scenariju čiji je maćeha deo, a realnost je sasvim drugačija. Maćeha nije nužno loša, samo je stranac.

Zašto u bajkama ne možemo naići na suprotan zaplet, sa zlim očuhom? Možda zato što su u bajkama muškarci zlikovci uglavnom kad je u pitanju borba za prevlast. A delom je možda odgovor u patrijarhatu, gde je normalno da se žena bori sa drugom ženom za pažnju muškaraca; ona ga želi samo za sebe, pa će i decu postaviti po strani.

Da imamo očuha u priči, zaplet nikad ne bi mogao biti takav, jer iako majka ima novog muža, deca bi joj opet bila na prvom mestu – dok obrnuto baš i nije tako. Iz svega navedenog zaključujemo da je koren zle maćehe, zapravo, u mizoginiji.

Naslovna fotografija: instagram.com/inspiringinstafeeds

Jovana Petković

Comments