Razlika između promena (koje se odvijaju tokom života) i evolucije (napretka koji postižete u sopstvenom razvoju) jeste u svesti i pažnji. Promenu primećujete kada se desi, vidite njene posledice, a evoluciju doživljavate kada u trenutku dešavanja – pratite promenu. Slušanje sebe zahteva svest o važnosti svesnog usmeravanja pažnje – da biste pratili promenu, da biste sa njom sarađivali i usmerili je na sopstvenu dobrobit, potrebno je da obratite pažnju.

Obično, pažnja vam je usmerena na spolja – čujete i vidite, registrujete i ono čemu ne poklanjate pažnju, svet je bučan i pun kompleksnih informacija  kojima su vaša čula neprekidno zasuta. Naučite da se koncentrišete tako što snažno usmerite pažnju na ono što radite, dok periferne informacije ostaju utišane, kao pozadinski šum. Kad nemate na šta da usmeravate pažnju, kad nemate zadatak, informacije preuzimaju – u vidu košnice misli, koja vam vri u glavi. I opet imate buku, ometajući faktor u slušanju sebe. Kad se “izgubite u mislima” niste prisutni, nemate svest o sadašnjem trenutku, nemate pažnju. 

Svesno usmeravanje pažnje na sebe, isto je kao koncentracija na neki posao – prigušujete buku misli, spoljašnju buku, i usredsređujete se na osećaj, na praćenje malih promena u sebi. Integracija tih sadržaja u duševno postojanje, predstavlja ličnu evoluciju. Radi se o razumevanju da svakoga dana postajete sve stariji. I svakog dana imate priliku da budete sve jači, da svesnije i bolje upravljate svojom energijom, svojom pažnjom, svojih duhovnim resursima. Svakog dana možete da saznate i naučite nešto novo. Radi se o svesti da ne postoji ništa osim sadašnjice – bliska jučerašnjica je ipak bespovratna prošlost, a budućnost koja je nadohvat, postaje prošlost, čim se realizuje. Jedino uzemljenje, jedina ravnoteža je sadašnji trenutak. 

Svakog dana se u vama nešto menja, a fantastična je avantura shvatiti šta traži vaš promenljivi um, telo, duša. Da se povežete sa silama izvan sebe i silama u sebi, da ih uskladite i postignete ravnotežu. Ovo povezivanje dva moćna izvora, dešava se kroz osećaj, kroz ono što vam unutrašnji glas govori, kroz suptilne signale koje telo i duh neprekidno šalju i koje možete čuti samo kad na njih obratite pažnju, kad utišate okolnu buku i usredsredite se potpuno na te suptilne poruke, ispod praga čujnosti.