Dvoje trkača osvojilo grad uprkos mraku i kiši. I sve zabeležili fantastičnim videom!

Hygge koncept u centru grada: Gde da se ušuškaš tokom hladnih zimskih dana?

Sendvič je uvek dobra ideja: 3 nova recepta za najlakši, a najukusniji obrok

Maldivi: Jedini vodič koji ti je potreban ukoliko putuješ u “tirkizni raj”

Evo šta možeš da očekuješ prvih dana nakon porođaja!

Aplikacije koje su ti neophodne za organizovaniji i sređeniji život

Želiš savršen, porcelanski ten? Otkrivamo ti tajne japanske beauty rutine

Kako da osvežiš svoj jesenji stil neutralnim nijansama

Preporuka: Gde da izađeš ako voliš chill & hip atmosferu

Otkrivamo: Gde u Beogradu otići na (odlične) kolače?

1/2

Koliko god da smo inteligentne, samostalne i snažne, u ljubavi umemo da budemo prave guske. Hemija mozga sigurno ima svoj doprinos, ali hemija je posledica naših osećanja i našeg stanja. Kao da je zaljubljenost neko mesto van realnosti, u kome sve izgleda moguće, gde zaboravljamo da smo prošli put to isto mislile i osećale (i kako se ništa nije odvijalo kao što smo maštale), mesto na kome se inteligencija automatski isključuje, gde nas iluzije preuzimaju, a zbog intenziteta osećanja verujemo da je ovaj put stvarno.

Ne možemo da odolimo romantici

Ali romantika je uglavnom u našim maštanjima, u našem srcu i čežnji i ako muškarac uopšte nije romantičan, nama nije nikakav problem da same održavamo romantiku. Imamo nekog da oko njega pletemo paučinu svojih ružičastih zamisli i bacamo se na posao svom snagom. Ono što realno ne postoji, izmislimo, ono što nas realno upozorava i odbija, ignorišemo, jer smo se najzad dokopale prilike da uživamo u svojim osećanjima. A to je tako romantično, ah.

Želimo da od veze stvorimo svet van sveta, utočište u kome ćemo moći da zaboravimo na sve životne probleme, atomsko sklonište od života. A to je, koliko idilično, toliko i glupavo. Jer veza, odnosno, zajedništvo, treba da bude baza iz koje ćemo se nositi sa životnim krizama i problemima – uključujući i one koje se dešavaju u našem odnosu – a ne rajsko ostrvo, na koje ćemo pobeći od problema. Uostalom, priča kaže da ni Adam i Eva nisu uspeli u tome.

View this post on Instagram

“So happy you could say I’m puking for joy 😉 It was just me, alone in the bathroom, and the knowledge of that little life inside of me. Us. Together. “I knew you were there, I knew you were there”, I sobbed silently holding the positive test, trying not to let Mike hear me. I put my hand on my belly and just prayed for this little baby, thanked God for trusting it to me to be its mother, prayed for its future, prayed for its purpose, prayed for us. I soaked in the feeling alone for a few hours. Then I called my sister, and called my best friend (and photography extraordinaire) Laura as we cried together on the phone. I wanted to surprise Mikey, and before when Laura and I had talked about the possibility of a baby in the future, we had made a plan to do a surprise photoshoot. I bought a small wooden box, and inside I wrote a little note. The next day, after countless interviews, Mike had his life-changing phone call with his official job offer, and I knew it was the perfect time. Being an influencer, I had been getting all these holiday products in the mail this month to shoot for Christmas, so I told Mike we were headed to another normal product shoot with this small box. Laura made the “big brother” letterbox sign, put it in a bag, and snuck it out to the trunk. We drove up to the mountains to this little field. We bundled up Seth, got out of the car, and starting shooting with the box like normal. I asked Laura, “how should Mike pose with the box”? And she said nonchalantly, “well, let’s have him look inside like you just gave him the gift.” Mike opened the box, and I watched him read the note and reread it as his eyes filled with emotion. “Wait – wait – is this for real?” he asked as his eyes started filling with tears. We cried and laughed and screamed (and got Chick-fil-A for the first time after, also life-changing). It was one of the best days of our lives – and couldn’t be more excited to welcome this new chapter of our lives together.” Authentic story by @laurapinckard @mama.irvine Swipe —>

A post shared by Authentic Love Magazine (@authenticlovemag) on

Iz nekog razloga verujemo da će ljubav pobediti sve

Mislimo da verovati u ljubav, znači da verujemo da je ljubav jača od svega i da će pobediti sve prepreke – a to fatalističko zanošenje, u praksi se sto puta pokazalo kao neodrživo. Nije dovoljna jedna ljubav da pobedi sve prepreke, potrebne su četiri ljubavi – ti treba da voliš njega, i da voliš sebe, a on treba da voli tebe i da voli sebe. Ako samo jedna od ovih ljubavi izostane – recimo, neko od vas dvoje ne voli sebe – ljubav neće uspeti, problemi, razmirice, nerazumevnje, strahovi i pogrešna očekivanja će je nadvladati. Često nam se dešava da odmah uočimo najveći znak upozorenja – nedostak jedne ljubavi, odnosno, činjenicu da partner nije dovoljno samosvestan i samopouzdan i da ne voli sebe, ili da ne voli nas onako kako mi volimo njega (pristao je na vezu, jer mu je udobno i zadovoljavajuće, a i nije imao neki izbor) i rešimo da ignorišemo to što vidimo. Odbacimo sopstveni osećaj, sopstvenu emotivnu inteligenciju i sve svoje snage upregnemo u pokušaj da pomognemo partneru da postane bolja verzija sebe, ili da mi postanemo ono što mislimo da partner želi da budemo, da bi mogao da nas voli. Ne odustajemo, ne prekidamo, ne posustajemo, prkoseći zdravom razumu.

Editors choice