Ma daj, molim te – je li uistinu moguće vezati zrelog muškarca? Možda i je, ali taj onda sigurno nije tako zreo. Strah od vezanja (čitaj: izlika) kod 99 odsto muškaraca ne postoji i vaš sigurno nije onaj 1 odsto koji se zbog Edipovog ili nekog desetog kompleksa nije spreman vezati. Želi se on vezati, ali ne s vama već s nekom drugom. Samo što nema muda da vam to sam kaže. Ta je izlika u rangu s onom: “Prezaposlen sam.” Te dvije dolaze većinom zajedno. Ma kako to da ja nikad nisam prezaposlena? Kakvom me to čini? Jesam li ja onda nezaposlena (što, očigledno, nisam), neprofesionalna (što opet nisam) ili zabušantica (što opet nisam)?
Nisam znala da itko pri zdravoj pameti odnos između dvoje ljudi smatra – vezanjem. A, ja sam ga, eto, imala u planu zavezati za užetom hidrant, rasvjetu ili pak za sebe. Fakat nemam ništa drugo za raditi pa to radim u slobodno vrijeme. Lišavam ljude slobode tako što ih vežem. Primi me za ruku, moraš me ženiti. Ne šalim se. Ne dao ti bog da me poljubiš vani, onda definitivno više nećeš moći pobjeći. Ako si još uza sve to i monogaman, dragi moj, nema ti spasa – vezan si za mene do kraja života (nadaj se da će ti biti kratak). Fakat nisam znala da imam takvu moć. Lijepo od tebe što si mi to dao do znanja.
Ako vam je lijepo – postanite par. Ako vam nije lijepo – nemojte postati par. Ako vam je lijepo, a jedno od vas ne želi biti u paru – onda jednome i nije baš toliko lijepo. Simple as that. Ali, vikati nešto o nespremnosti, prezaposlenosti… Mislim, za što nisi spreman? Za život? On je prezaposlen… On se ne može vezati… On ide liječiti djecu u Afriku… (Ovo treće sam, priznajem, izmislila, ali da je on, kojim slučajem, liječnik, sigurna sam da bih imala prilike čuti i tu izliku). Dok oni viču kako nisu spremni, život protječe kraj nas (a i kraj njih). Sve u svemu – cijenimo iskrenost. Ali, zašto biti iskren i pošten (i time si, s obzirom na zaposlenost, uštedjeti vrijeme), kada možeš lagati i smišljati 101 izliku. Cijenimo iskrenost, ali samo onu koja je prisutna od prvoga dana… Sve ostalo si možete lijepo zabiti… znate već gdje.
Izvor fotografija: www.cosmopolitan.hr
Ela Vujanić – “La vie est belle.” Jasno, kratko… Prikladno.
