Da se vratimo kući kada svane

Izlasci su nam nekada bili izduvni ventil za sve što nas je tištilo od ponedeljka do petka. Pozitivna energija koju nakupimo okruženi svojim ljudima i dobrom (ili lošom muzikom koju obožavamo) “drži” nas bar četiri dana, a peti (petak) već jedva čekamo da izađemo i prepustimo se ritmu i alkoholnim supstancama. Sa lepim vremenom dolaze i letnje žurke na otvorenom, gde ćete se osećati manje ugroženima. Setite se koliko je bilo lepo izaći, pa otići na after, pa na neku brzu hranu sa trafike gde se čekajući u redu uvek nešto zanimljivo desi, pa se onda vraćati kući kad sunce kreće da izlazi, a sav pošten narod ustaje. Nekada je tako lepo biti nepošten.

Da se ne ustežemo da zagrlimo

Nikada nismo mislili da ćemo doživeti da zagrljaj ima negativnu konotaciju. Ipak, i to vreme je došlo. Kad sretnemo nekog na ulici pružimo mu ruku, bacamo pet ili se udaljavamo kao da smo sreli druga iz osnovne sa kojim nam se nimalo ne priča, a pritom se i ne sećamo kako se zove. Sve smo to radili sa razlogom, da zaštitimo i sebe i ljude oko nas, ali jedva čekamo da zagrlimo i stegnemo jako kao da sutra ne postoji. Naučno je dokazano da zagrljaj leči, a nama očajnički treba lek.

Naslovna fotografija: instagram.com/icewasonline/

Tamara Mladenović:

Comments