Crveno – u izlozima, novinama, televiziji… Ruže i srca preplavili su sve oko nas. S razlogom. Bliži se Valentinovo.
Shvatila sam da, kada je riječ o Valentinovu, postoji nekoliko vrsta ljudi… Neki ga vole, neki ga ne vole… Najviše volim one koji ne vole Valentinovo. (Sarkazam.) Kako možete ne voljeti Valentinovo? Skepticizam na djelu. Mi se volimo i ne treba nam Valentinovo (also known as materijalističko sranje) da si to dokažemo i pokažemo. Bravo.
Priprema, pozor, Valentinovo
Mislim, može li to materijalističko sranje uvjeriti ikoga da se ljubav kupuje? Naravno da ne… ali može li maleni (ili veći) darak razveseliti nekoga? Oh! Itekako.
Volim ljubav. Volim poklone. Volim Valentinovo. I volim ljude koji vole Valentinovo. One koji si kupe nešto crveno, patetično, što će im stajati u kuhinji, jer im se, eto, baš uklapa. Ili one, poput mene, koji su završili u jednom dućanu i kupili si Romantigice, takozvane ljubavne šibice. A kad kupiš ljubavne šibice moraš kupiti i svijeću. I to Damien’s Candles. Jer nema onih za 15 kuna. Sama ću si stvoriti ugođaj. To mi, očito, ide. (Smijeh)
Voljela sam Valentinovo i kad sam imala Njega i kad mi On nije kupio ništa. Ja sam kupila Njemu. On je, očigledno, tvorac rečenice o materijalističkom sranju, a ja sam, očigledno, primorana sama sebi stvarati ugođaj. Usput, toplo sam se nadala da će ti čokolada zapeti u grlu. Pa tu dolazimo do pitanja je li darak za Valentinovo stvarno važan? Rekla bih da. Svatko voli dobiti maleni darak. S – v – a – t – k – o.
Priznajem, međutim, da su mnogi počeli pretjerivati. Prodali bi, kako se ono kaže, muda pod bubrege. Subota. Jutro. Čitam novine. Osim što su iz novina ispale ljubavna križaljka i ljubavna kuharica, ispao je i prilog. Otvorim ga… i krenem čitati prijedloge za darivanje. Crvene čarape. Čokolade. Skupo donje rublje jeftinog izgleda kojeg ne bi obukla ni ona žena za koju smo sigurni da bi. Stoljnjaci. Šminka… I kao šećer na kraju OBIČNA, CRVENA ČETKA ZA WC. Prvo sam mislila da krivo vidim, ali fotka preko cijele stranice… Istina je da je ta obična, crvena četka za WC dizajnerska i da košta kao croissant i pet kava u središtu Pariza, ali to ne umanjuje činjenicu da će, ne daj bože, neka žena za Valentinovo dobiti četku za WC. Ajde neka ona pokuša objasniti svojoj mami i prijateljicama da je ta četka za WC dizajnerska. Ajde za Božić. Ajde za godišnjicu. Ajde za rođendan. Ali za Valentinovo? Tko još želi dobiti četku za WC za Valentinovo? Ne znam što bih da mi moj pokloni četku za WC (osim što bih ga se sjetila svaki put kad sam na WC-u, a nekako sumnjam da želi biti zapamćen po tome). Prije je izgledno da bih ga gađala njome. U nadi da će doći sebi.
I iako nas neki, sudeći po svemu, bombardiraju glupim idejama i prijedlozima… donijela sam zaključak. Ljubav je prava kad se dokazuje i pokazuje svaki dan. Ne cijeli dan svaki dan, ali svaki dan. Ako oni, koji se vole, u 365 dana u godini imaju i jedan dan posvećen upravo njima, to je odlično. A ja? Ja uvijek rado slavim nešto što propagira ljubav. Pa tako i Valentinovo.
