Istorija umetnosti je prožeta imenima velikih slikara – Leonardo da Vinci, Vincent Van Gogh, Pablo Picasso itd., ali šta je sa damama koje su pomogle da se oblikuje vizuelna istorija sveta? Kao i na mnogim drugim društvenim poljima, žene su kroz vekove bili obeshrabrene da se bave bilo kakvim poslom koji nije bio u vezi sa kućom i porodicom. To se desilo i u domenu umetnosti. Međutim, bilo je onih koje su istrajale u svojim namerama i izborile se za sebe, ujedno utabavši put budućim generacijama sličnih talenata.

Ovaj spisak velikih slikarki prošlosti takođe je vremeplov kroz istoriju umetnosti. Žene su bile jedne od vodećih figura u svakom umetničkom pokretu od italijanske renesanse do američkog modernizma. Zavirimo u snagu, karakter i talent ovih izvanrednih žena…

Sofonisba Anguissola (1532-1625)

Sofonisba Anguissola je bila pionirka italijanske renesanse. Rođena u relativno siromašnoj, ali uglednoj porodici, otac joj je, kao i njenim sestrama, obezbedio obrazovanje koje je u velikoj meri bilo prožeto umetnošću. Pohađale su časove kod poštovanih lokalnih slikara. Ovo je postavilo presedan za buduće ženske slikare koje su do tog trenutka isključivo učile o umetnosti ako je član porodice imao radionicu ili atelje. Sofonisbin talenat je primetio Michelangelo, koji joj je potom bio i nezvanični mentor. Iako joj, kao ženskom umetniku, nije bilo dozvoljeno da uči o anatomiji ili vežba crtanje zbog “vulgarnosti”, ipak se ostvarila kao uspešna umetnica. Slikala je na dvoru kralja Philipa II od Španije. Iznedrila je veliki broj portreta članova aristokratije, a njene slike su bile poznate po tome što je umela da iznese dušu i energiju modela. Danas, Sofonisbini radovi su izloženi u kolekcijama širom sveta.

Artemisia Gentileschi (1593-1653)

Kao ćerka ostvarenog umetnika, Artemisi Gentileschi je od detinjstva bio obezbeđen pristup svetu umetnosti. U očevom ateljeu je mešala boje, a on je podržavao njenu ljubav prema slikarstvu kad je primetio da vanredno nadarena. Artemisia nije dozvolila da je njen pol odvuče od onoga što želi. Slikala je na velikom platnu, uglavnom biblijske i mitološke motive kao i njene kolege muškarci. Bila je prva žena koja je primljena na Akademiju lepih umetnosti u Firenci.

Judith Leyster (1609-1660)

Judith je bila vodeća umetnica holandskog zlatnog doba. Tipično za holandske umetnike tog vremena, i ona je slikala mrtvu prirodu i portrete. Detalji njene umetničke prakse nisu poznati, ali je i ona bila jedna od prvih žena koje su primljene u udruženje slikara u Harlemu u severnoj Holadniji. Vodila je uspešni atelje sa nekoliko muških šegrta, bejavši slavna po opuštenoj, neformalnoj prirodi svojih portreta. Iako je bila uvažavana u toku života, nakon smrti njena reputacija je bila poljuljana. Celokupno Judithino stvaralaštvo pripisano je savremeniku Fransu Halsu, ili njenom suprugu. Često se dešavalo da su njen potpis uklanjali kolekcinari koji su želeli da ostvare profit na tržištu preko imena Fransa Halsa. Tek u kasnom 19. veku su malverzacije otkrivene, pa je ime Judith Leyster vraćeno u svet umetnosti.

Élisabeth Vigée Le Brun (1755-1842)

Ova francuska slikarka je stvorila impresivan broj radova – preko 1.000 portreta i pejzaža. Takođe ćerka umetnika, rano obrazovanje pružio joj je otac. Već kao tinejdžerka je profesionalno slikala portrete. Vrhunac karijere doživela je kao dvorska portretistkinja Marie Antoinette, što joj je obezbedilo pristup brojnim umetničkim akademijama. Njen stil povlači granicu između rokoko i uzdržanijeg neoklasičnog perioda. Egzil zbog Francuske revolucije nije uticao na  Élisabethino stvaralaštvo. Nastavila je da slika aristokratiju širom Evrope. Opuštala je modele, što se vidi i na njenim portretima, jer izgledaju energično, živo, a to je za taj period bilo sasvim revolucionarno.

Rosa Bonheur (1822-1899)

Kao i u slučaju mnogo umetnica pre nje, i Rosin otac je bio slikar. Rosa danas važi za jednu od najpoznatijih slikarki 19. veka, a čuvena je po svojim velikim formatima na kojima je prvenstveno predstavljala životinje. Redovno je izlagala u Pariskom salonu, ostvarivši uspeh i u SAD i Velikoj Britaniji. Vreme je često provodila posmatrajući životinje i beležeći njihove pokrete. Rosa je bila slavna i po tome što je kršila ženske stereotipe. Nosila je mušku odeću, za šta je dobila dozvolu od policije. Tvrdila je da se u većim odevnim modelima oseća prijatnije dok je slikala životinje. Bila je otvorena lezbijka. Preko 40 godina je živela sa Nathalie Micas, a nakon njene smrti i sa američkom slikarkom Annom Elizabeth Klumpke. Bila je revolucionarna – i poslovno, i privatno.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Larraine PH (@hobbitontherun)

Berthe Morisot (1841-1895)

Kao jedna od najvećih ženskih impresionista, Berthi Morisot je umetnost tekla kroz vene. Rođena u aristokratskoj francuskoj porodici, njen predak je bio slavni rokoko slikar Jean-Honoré Fragonard. Radove je prvenstveno izlagala u Pariskom salonu, a potom i na grupnoj izložbi impresionista – rame uz rame sa Monetom, Cézannom, Renoirom i Degasom. Gajila je blizak odnos sa Édouardom Manetom, koji je naslikao nekoliko njenih portreta, a za čijeg se brata udala. Njene slike prikazuju domaću, familijarnu atmosferu, a najpre je slikala pastele i akvarele nežnih boja, pa su muški savremenici njen rad neretko karakterisali kao “ženski”. O svojim mukama da je prihvate jednakom, pisala je u svom dnevniku: “Mislim da nikad nije postojao muškarac koji je ženu tretirao jednakom, a to je sve što tražim, jer znam da vredim isto koliko i oni”.

Comments