Kad smo bile male, uvek su nas uspavljivali bajkama. Iza sedam mora, iza sedam gora uvek nas je čekao princ koji će da nas probudi poljupcem ili od svih stopala naiđe baš na naše. Odrastajući uz neki ideal ljubavi koji nas uopšte nije pripremio na surove godine puberteta i dvadesetih, budemo šokirani onim čime zateknemo kad iz bajki pređemo na ozbiljnu književnost.

Kada zaronimo u neke od svetskih klasika čiji glavni junaci predstavljaju ljubavne standarde, ali opet nekako završe tako što se bace pod voz, prosto se ponekad zapitamo šta nam se sve to podmeće kao ljubav. Ali, kad zapnemo u nekom odnosu u kome nismo srećni, onda čitajući ove knjige pokušavamo da nađemo između redova način da sebi dokažemo da to ipak jeste ljubav. Da je moguće da neko ode iz ljubavi, da je zavisnost od neke osobe normalna, da je ludilo zdravo, svaki visoki ton pripisujemo strasti, a svako lupanje vratima impulsivnosti. Kada sebe prepoznamo i pronađemo u likovima i delima koji su nekad bili sinonim za ljubav, lako sebi opravdamo ostanak.

Koliko knjiga mi treba da pročitamo, a filmova da pogledamo da shvatimo da su prave ljubavi sve samo ne tužne? Kraj može to da bude sam po sebi, ali ljubav kao takva, je sve osim toga. A sve te ljubavi koje mi tragično prisvajamo kao naše, treba da ostavimo tamo gde im je i mesto – između redova.

Ovo su samo neke od tragičnih ljubavi, posle kojih se zapitamo da li reči “tragično” i “ljubav” zaista mogu da stoje zajedno.

Keti i  Hitklif, Orkanski visovi

Njihov odnos je Emili Bronte pokušala da opiše tako što je oslikala prirodu koja ih okružuje. Divlji, zapušteni i sami, našli su se kao deca i iako su odrasli zajedno, zapravo nikad nisu odrasli. Oboje vrlo granične ličnosti, Keti i sa određenom dozom histerije, u svom odnosu su onaj dečji mir koristili kao štit kako od okrutnog vremena, okolnosti, tako i od prirode. Držeći se te idilične slike iz detinjstva, kako su odrastali i život im se usput dešavao (život s kojim nisu umeli da se nose) njihov odnos je prešao u opsesiju. Možda smo u tinejdžerskim godinama mogli da poverujemo da je vrhunac ljubavi kad te neko toliko voli da će te i uništiti samo da ne nađeš sreću negde drugde, ali danas se takvo ponašanje ipak leči terapijom.

Comments