U dvadesetim često ne mislimo. Naš fokus je samo na sadašnjem trenutku, nikada na onome što nas čeka sutra, jer nismo sigurni ni da će sutra svanuti. Ne mislimo o posledicama, propuštenim šansama, o kasnim obrocima, o golim bubrezima, a najviše ne mislimo o štednji. Mislimo da je sad vreme da sve što s mukom zaradimo potrošimo na sladak život i da ćemo krenuti da štedimo u tridesetim, a zapravo će nam baš u tridesetim trebati sva ta ušteđevina. U nastavku teksta pročitajte koje su to stvari za koje bi trebalo da štedimo u našim dvadesetim godinama.

Za (buduću) sebe

Ne bih odmah u startu da napadam sistem u kojem smo odrasli i u kojem trenutno živimo jer je to toliko ižvakana priča, da nema smisla da se upuštamo u nju ponovo. Stariji krive nas, mi njih – ali poenta je da ukoliko se oslonimo na to da će nam sistem vratiti sve što smo u njega uložili, postoji velika verovatnoća da ćemo ostati gladni. Najbolja odluka koju možemo da donesemo za sebe je da uplatimo sebi životno osiguranje ili da otvorimo štedni račun gde ćemo svakog meseca odvajati određenu svotu novca za sebe, jer će nam šeszdesetogodišnja ja biti zahvalna kada bude mogla da u penziji putuje svetom.

Za nove veštine

Sa modernim vremenom menjaju se i profesije. Oni koju su pre četrdesetak godina studirali marksizam teško da mogu da nađu posao u struci trenutno. Budući da svet postaje digitalan, to može da se desi i sa bilo kojim drugim poljem studija koje smo izabrali tako mladi. Većina nas sa 19. godina ni ne zna čime bi želela da se bavi “kad poraste”. Možemo uvek da promenimo profesiju, ukoliko smo ostavili pare sa strane za slučaj da se to desi. Kursevi za IT, digitalni marketing, svilene trepavice, šminkanje i maderoterapije nisu nimalo jeftini. Iako se to dugoročno isplati jer ulažemo u svoj kapital, teško je “roditi” veliku svotu novca za to, ukoliko nemamo štek iz kojeg možemo da pozajmimo te pare, imajući veru u sebe i znajući da ćemo ga brzo vratiti.

Za putovanja

Čovek do određenog dela života može da ide u Paraliju i Sutomore, dok ne shvati da mu to nije dovoljno i da želi i zaslužuje više. Putovanja su neprocenjiva (ne pitam koliko košta ako nije skupo), ali nam treba novac za njih. Destinacije poput Maroka, Zanzibara, Singapura, Diznilenda i ostalih stavki sa naših lista želja retko kada mogu da dođu na red ukoliko nemamo svoju ušteđevinu. Zbog mnogo toga nam može biti žao što trošimo teško zarađeni novac, ali nikada zbog putovanja. Ipak, još ove godine možemo da većamo između Pefkohorija i Prčnja, ali čim se vratimo trebalo bi da štedimo za nešto egzotičnije.

Comments