Iznervirano čkiljim u telefon i ne mogu da verujem da je tek 6.15h. Očigledno, nema vajde od spavanja. Neki dosadni nemir me već pola sata prevrće po krevetu. Sve sam promenila, i dušek, i jastuk, i ćebad i ništa ne vredi. San se jednostavno posvađao sa mnom. Potmula glavobolja od ukočenog vrata počinje sve jače da me kljucka u slepoočnice. Sedim napeto na ivici kreveta, osluškujem korake po stanu i kao antilopa skačem na zvuk zalupljenih vrata. Moram da prekinem ovaj začarani krug tenzije i malo razdrmam sebe. 

Pristavljam kafu i disciplinovano uzimam toplu vodu sa limunom, kokosovo ulje sa kurkumom, med sa đumbirom. Međutim, limun, voda, ulje, med, đumbir ubačeni brzinom svetlosti u nervozni stomak, u trenu mi bude jaku mučninu. Uh, šta ću sad? Okrećem se po kuhinji i panično palim cigaretu ne bih li sprala ovaj reski ukus zdravlja u ustuma.

Majke mi, nisam ja baš toliki mekušac kako izgleda, ali u poslednje vreme sve me melje. Nema pauze, odmora, iz korone sam momentalno uletela u dve mature i dva prijemna ispita.  

xavier mouton photographie 2D5sGnLDfYk unsplash e1591698000453 Klimakterični dnevnik: Majka sve to najbolje zna

Kiša. Gledam u mokre krovove i uspavane ulice, i po hiljaditi put postavljam sebi pitanje: jesam li ja postala totalni kontrol frik? Samo nebo zna koliko mrzim i taj izraz i takve osobe i koliko dugo se borim protiv svake i najmanje naznake, ali ovih dana čini mi se da polako gubim bitku. Zašto sam se probudila jutros ovako rano iako mi je sin rekao da ne moram da ga opominjem? Da li stvarno ne mogu da pustim da briga o prijemnom ispitu bude samo njegova? Naravno, nadčovečanskom snagom sam se naterala da ne ustanem i ponudim ga doručkom, ispeglam mu majicu, podsetim ga da ponese olovku. Sa jedne strane godinama čeznem da on te svoje obaveze preuzme, a opet, imam neizdrž da sve to ne prekontrolišem. Jer, šta ja da radim sa svim tim vremenom koje mi preostane? Ok, okrečila sam stan, ispremeštala nameštaj, reorganizovala biblioteku i šta sad? O čemu da mislim, sa kim da pričam, šta da radim kad oni odu svojim putem? 

Sve se mnogo naglo dešava. Danas sam im potrebna, a već sutra ne. I mada već neko vreme čeznem za praznim hodom i samo svojim vremenom, danima ne mogu ništa smisleno da radim. Nemam koncetraciju da čitam, pišem, mislim, već samo uporno blejim u neku tačku i negujem prazninu. Tišina, za kojom tako dugo žudim, para mi uši. Da li je moguće da je uloga majke, i pored svih mojih interesovanja i poslova, ipak najjača? 

Kako mrzim one smirene, svepametne žene koje na TV-u sa takvom lakoćom izgovaraju rečenice: pustite dete u život i ne mešajte se. A kako, majke ti? On sada mora da se sam bori sa nepravdom, izdajom, autoritetima, strahom, tugom i razočarenjima, a ja treba nemo da stojim sa strane i puštam da pada i ustaje sam. On sada mora da prati svoje želje, potpuno suprotne od mojih, i ja to treba da ispoštujem. Kako brate, a da ostanem normalna? 

bethany beck 82NHIKIvKNc unsplash e1591697786735 Klimakterični dnevnik: Majka sve to najbolje zna

Da li je ovo taj presudan trenutak kad prelazim iz skretničara u podršku iz senke? Da li ja stvarno više ne znam šta je za njega najbolje? I kad pre?

Brinem za njega, brinem za sebe. Šta ja da radim, ako ne lebdim nad njim i ispravljam ga na pravi put? Imam li ja još neku funkciju u životu? I koja od njih je toliko jaka da može da parira svemogućoj majci? Prvi put potpuno razumem one silne svekrve i tašte koje, iako im deca već dvadeset godina žive na drugom kontinentu, ipak najbolje znaju šta je za njih dobro. Koliko je to lakši izbor. Ti si nezamenljiva i najpametnija majka i u dementnoj osamdesetoj. Postojiš, vrediš, imaš funkciju i ne moraš ništa da reorganizuješ i sagledavaš u svom životu. Majka si i tačka. 

Šta li mi je uopšte trebala ova psihoterapija, samo me muči kritikom, opomenama i ispravnim putevima. I uporno mi zvoca: pusti decu da žive svoj život. Ne pomaži previše, ne popuj, ne deli savete. Samo ih diskretno prati sa distance. Važi, al’ sutra, danas sam mnogo nervozna.

Danas moram da smislim kako da im nemušto saopštim da ću za njih uvek biti tu.

Uh, kako mi nedostaje korona! Bila sam tako važna, snažna i jednostavno nezamenljiva u održanju života. Velika, moćna ja.

Izvor fotografija: unsplash.com

Piše: Leposava Vukoičić Jovanović, Klimakterični dnevnik

Comments