Postoje u nama samima, lekcije o isceljenju koje smo znali kao deca, ali smo ih zaboravili. I koje, u nekim okolnostima, možemo ponovo da naučimo i integrišemo u svoj sistem samoregulacije.

Dok smo deca, ponašamo se spontano – u svemu učestvujemo i na sve reagujemo celim svojim bićem. Kroz odrastanje učimo da postavimo filtere, izgradimo oklope, podignemo zidove. Ne možemo se kretati kroz život stalno otvoreni i ranjivi, moramo nekako da se zaštitimo. I ta zaštita je neophodna u odraslom životu, jer sa njom stičemo otpornost, kontrolišemo osećanja, prilagođavamo se.

A onda, kad nešto probije sve zaštitne slojeve, uzdrma nas, povredi, postidi, ponovo se osećamo kao deca. Bespomoćno, pred situacijama koje nadilaze naše snage. Ali, kad smo već u emocionalnoj poziciji nezaštićenog deteta, možemo crpeti snagu baš iz tog najosetljivijeg dela sebe. Jer, nekada smo umeli da se regulišemo spontano i da nastavimo dalje, samo smo zaboravili, kada je život postao suviše komplikovan.

Zaboravili smo da svaki dan donosi priliku za novu radost i novi početak. I zaboravili smo da se to uglavnom odnosi na sitnice, od kojih se svakodnevica sastoji. A te sitinice se nakupljaju i sabiraju – i bude ih baš mnogo. Zato treba da se setimo da ih cenimo i vrednujemo.

Dopašće vam se i: Čemu isceljenje pokušava da vas nauči (iako se opirete)

Kako da obnovite lekcije o isceljenju iz detinjstva

„Izvini“ mnogo znači

Gledajte dvoje dece kako se otimaju oko igračke. Ili se setite takve situacije iz svog detinjstva. Ozbiljna borba je u toku i deca koriste svu snagu u preotimanju igračke. Snažnije dete pobeđuje i likuje. Poraženo je slomljeno i plače. Ili se igračka polomi u toj borbi i oba deteta su uplašena i preplavljena. Ali čim kulminacija prođe, deca se izvine, utvrdi se čija je igračka, ili se dogovori njeno naizmenično korišćenje ako je zajednička, sve se vraća u normalu. Igra se nastavlja, kao da drame nikada nije ni bilo.

Čak i ako deca ne razumeju važnost izvinjenja, ono ipak ublažava frustraciju. Izvinjenja su važna, jer pomažu da nastavimo dalje.

Lekcije o isceljenju – sutra je novi dan

Deca imaju mirne dane i one druge, kad besne, plaču, inate se i sluđuju sve oko sebe. Dobro, i odrasli imaju normalne i lude dane, ali intenzitet nije toliki i ne gube kontrolu u potpunosti (uglavnom).

Svaki dan je drugačiji i zavisi od toliko stvari. Ali čak i posle izrazito lošeg dana, dete sledećeg jutra ustaje kao da se upravo rodilo. Bez ostataka prethodnog dana u mislima i u srcu. Prošlost nije zaboravljena, ali jednostavno nije važna, jer je svanuo novi dan. Setite se toga, kad se probudite posle groznog dana. Imate svaku šansu za bolji ili makar podnošljiviji novi dan.

Deljenjem stičemo prijatelje

Deca su prirodno egocentrična, ali isto tako prirodno pružaju i dele, čak i ako ih niko u tome posebno ne ohrabruje. Kao što umeju da se otimaju o jednu igračku, tako umeju i da je prepuste drugaru. Da podele čokoladu, užinu, školski pribor.

Na svoj instinktivan način, deca se socijalizuju deljenjem i vrlo brzo shvataju vrednost druženja. Ako želimo drugare u igri, samo treba sa njima da podelimo igračke. Ili strahove, želje i snove, tako da svako uključen zna da nije sam i da može naći utehu.

Pročitajte i: Vrste ljudi koje srećeš kada ti je potrebno isceljenje

Lekcije o isceljenju – moć oproštaja

Deca puštaju i opraštaju. Ne gaje zamerke. Ne sećaju se prošlog besa, bola ili gorčine jedni prema drugima. Umesto toga, vraćaju se igri, čak i sa onima koji su im ukrali omiljenu igračku, ili ih gurnuli.

Znaju ono što mi kao odrasli zaboravljamo – oproštaj ima neverovatnu moć. Nije to neka skrivena mudrost detinjstva, to je prosto moć prisustva u sadašnjem trenutku. Deca ne žive u zamerkama iz prošlosti i ne strahuju od budućnosti. Žive u sada i ovde, a u budnoj prisutnosti u sadašnjosti nema mnogo mesta za jučerašnje zamerke. A to je ono što gubimo sa odrastanjem, ali možemo ponovo da naučimo. Ovog puta sa punom svešću i namerom.

Dobar san rešava mnogo toga

Deca često ne žele da idu na spavanje i pokušavaju da izdrže dok ne padnu od umora. Ali onda spavaju po deset sati bez buđenja i bude se puna snage i energije.

Ako vam i dalje treba deset sati sna, da biste se odmorili, poštujte to. Organizujte svoje vreme tako da možete da se naspavate. Ako morate rano da ustajete, a ne volite rano da ležete, dremnite popodne.

San okrepljuje i isceljuje, ne samo telo, nego i dušu. Kada ste naspavani, bolje ste raspoloženi i možete jasnije da razmišljate. I da donosite bolje odluke.

Lekcije o isceljenju kroz plač

Deca lako i često plaču. To je prirodan i zdrav izlaz za preplavljujuća osećanja, bilo da je u pitanju strah, frustracija, bespomoćnost ili tuga. Kada ste se poslednji put dobro isplakali, onako da posle toga osećate olakšanje?

Naravno, u odraslom životu ne možemo plakati kad god nam dođe, zbog društvenih konvencija. Ali kada ste sami, možete se isplakati iz srca i duše – zbog svega i bilo čega. Ako ste zaboravili kako, nađite okidače i pritisnite ih. Gledajte film koji vas uvek rasplače, setite se tužnih događaja i gubitaka koje niste sebi dozvolili da ožalite.

Mali ili veliki razlog – nije važno. Plakanje oslobađa nagomilana osećanja. I pomaže da se pomirimo sa onim što ne možemo da kontrolišemo i promenimo.

Pozitivne distrakcije

Deci je lako skrenuti pažnju i umiriti ih, čak i kad vrište iz sveg glasa. Ponekad je odvraćanje pažnje baš ono što vam treba. Ono što dozvoljava unutrašnjim procesima da se nesmetano odvijaju, jer drži um zauzetim.

Koje vam igračke skreću pažnju? Otkrivanje novih funkcija na telefonu? Igra sa kućnim ljubimcem? Isprobavanje novih načina šminkanja? Gledanje omiljene serije?

Imate prava na utehu, kakva god bila, dokle god ne škodi vašem zdravlju i doprinosi opštem blagostanju.

Lekcije o isceljenju zagrljajem

Deca grle svakoga, bez razlike i bez zadrške. Drugare, igračke, roditelje, životinje, bilo da su srećna ili tužna.

Zagrljaj je blizak telesni kontakt u kome razmenjujemo energiju ljubavi, naklonosti, pripadnosti, utehe, podrške. I dokazano smiruju nervni sistem i aktiviraju hormone sreće. Postoje i oblici terapije zasnovani na zagrljaju. Zagrlite prijateljicu, mamu, dragu osobu koju ste slučajno sreli, prvom prilikom. Toplo i čvrsto i dozvolite da zagrljaj potraje.

Odustajanje ne postoji

Deca ne znaju kada da odustanu. Kada je u pitanju nešto što ne mogu da razumeju ili urade samostalno, nastaviće to sa svom izdržljivošću i veštinom koju imaju, čak i ako ine uspevaju. Ponekad to može biti iscrpljujuće i frustrirajuće, ali njihova naivna upornost je zaista divna.

Odrasli nemaju tu vrstu predanosti, ali zato mogu da proncene kada nešto nije vredno truda. Ili kada treba da naprave pauzu, razmisle i probaju na drugi način. Međutim, odrasli često imaju samoograničenja i nedostatak vere u sebe ih navodi da odustanu. Verujte u sebe kao što ste verovali kada ste bili mali. Prosto, dajte sve od sebe, bez samokritike i sumnje. To je često dovoljno za uspeh.

Frustracija je deo procesa

Frustracije vas prate celog života. Od toga da ne možete da složite kulu od Lego kockica do vožnje iza potpunog idiota na autoputu.

Prihvatite da ćete često biti frustrirani. A kada se tako osećate, imate prava da malo besnite, plačete i lupate nogama. Nećete rešiti problem, ali ćete kanalisati osećanja.

Lekcije o isceljenju osmehom

Deca se smeju često i neobuzdano, a osmeh im ozari lice na najmanji povod. Možda je prošlo vreme kada ste se budili i kretali u novi dan sa osmehom, prirodno i spontano.

Ali, i nameran osmeh ima isto dejstvo. Pokušajte. Nasmešite se kad ugledate svoj lik u ogledalu. Osmehnite se ljudima na ulici, u prolazu, u prodavnici. Hodajte sa osmehom na licu i primetite kako vas ljudi primećuju i kako im se osmesi nesvesno šire. Osmeh i smeh su zarazni, to je dobro poznato. Primenjujte isceljujuću magiju osmeha svakog dana!

Osmeh podiže raspoloženje, menja tok misli i leči slomljena srca.

I unutrašnjem detetu je potrebno isceljenje: Zašto je isceljenje unutrašnjeg deteta tako važno pitanje

Wannabe Magazine

Foto: Lummi/Ileana Mărcuţ