Nekoliko prethodnih sedmica je bilo pogubno za reputaciju društvenih mreža. Naravno, isto to možemo reći svakog dana, budući da neprestano čitamo o tome šta naša zavisnost od lajkova i komentara čini našem mozgu, ali – prethodna sedmica je bila posebno loša. Bivši radnik Facebooka, a danas “uzbunjivač”, objavio je interno istraživanje koje je pokazalo da je kompanija Facebook znala da Instagram, koji je takođe u njenom vlasništvu, čini da se jedna od tri tinejdžerke oseća loše u svojoj koži. Ovo nije toliko iznenađujuće, jer skoro svakodnevno u okruženju čujemo da Instagram negativno utiče na naše samopouzdanje. Malo stariji milenijalci su bili veće sreće u tom pogledu jer su odrastali bez društvenih mreža. U svakom slučaju, još nismo upoznali nekoga ko skroluje po aplikaciji i zatvori je osećajući se moćno i samouvereno.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by _cinema1981 (@_cinema1981)

A onda su prošlog ponedeljka Facebook, Instagram i WhatsApp “pali” na šest sati širom planete. Mala preduzeća koja se oslanjaju na ove platforme ostala su bez novca u džepu, a oni koji ih koriste kako bi ostvarili jedini kontakt sa porodicom i prijateljima bili su lišeni voljene dnevne rutine. Ono što je manje važno je to što nečiji ekscentrični ujak nije mogao da sprovodi teorije zavere, influenserke nisu mogle da objave svoju najnoviju fotografiju u bikiniju, dok ostali nisu bili u mogućnosti da šeruju najnovije tračeve na WhatsAppu. Ono što je naše pitanje je – da li ste tih šest sati iskoristili da se prošetate gradom ili u prirodi, ili da pročitate knjigu ili pogledate lep film? Ili ste, pak, učinili što i milioni ljudi širom sveta – skrolujući po Twitteru i šireći prestravljenje zašto ne rade društvene mreže, da li je smak sveta i sl… Bez osude, naravno.

Ono što je dodatno interesantno je to da je prošle sedmice The New York Times objavio članak koji je postao viralan, a pod naslovom “Who Is the Bad Art Friend?”. Možda ste ga pročitali. Bavi se time kako su privatne poruke iz jedne Facebook grupe upotrebljene na sudu, pa postale javne – što je rezultiralo tužbom.

Većina ljudi ima nekoliko grupnih poruka koje koristi kako bi se izjadali i žalili. Najblaže rečeno. Zapravo, govorimo o sigurnom mestu za tračeve i kukanje. Zamislite horor koji bi nastao na samu pomisao da privatne poruke mogu postati javne, pa ih pročita onaj koji je predmet rasprave? Zamislite da se vaše svakodnevne bazične misli mogu otkriti. Bez obzira na to koliko trivijalno ovakve poruke mogu biti za vas i vaše prijatelje, kad postanu javne – podsećaju na delo loših devojaka, kao u popularnom filmu Mean Girls (2004), gde u jednom trenutku isplivaju svi tračevi koji kruže o učenicama jedne srednje škole u SAD.

Comments