Ljudi koji nemaju kućne ljubimce, ne umeju da pričaju sa životinjama i možda smatraju vlasnike koji razgovoraju sa svojim četvoronožnim članovima porodice (još ih u potpunosti tako doživljavaju) potpunim frikovima, usamljenicima koji su odlepili pa pričaju sa životinjama da ne bi pričali sami sa sobom, ali tu se radi samo o senzibilizaciji.

Vlasnici kućnih ljubimaca su vaspitani i obučeni da komuniciraju sa životinjama – ne zato što su išli na neku obuku, nego zato što su ih vaspitali njihovi ljubimci. Kao što čovek nauči životinju gde je mesto za vršenje nužde, koje su njene posude za jelo, gde ne sme da se penje i gde može da spava, tako i životinja nauči čoveka šta znači kad zauzme ovaj ili onaj stav, kada je uznemirena, a kada razigrana, šta znači kad ispusti ovakav ili onakav lavež, cvilež, mjauk, cvrkut…

charles deluvio 550068 unsplash 1 Da li si ludača koja razgovara sa kućnim ljubimcem?

Životinje su pametne, pa uče od nas, ali i mi nismo glupi i učimo od njih. Čak postoje i tvrdnje da su vlasnici kućnih ljubimaca koji sa njima aktivno razgovaraju, inteligentniji od ljudi koji nemaju prilike ili ne pokušavaju da razgovaraju sa životinjama.

Dakle, kad pitaš svog ljubimca da li je gladan, kad mu tepaš dok se igraš sa njim, ili mu ravnim i strogim glasom kažeš „nemoj“ „skloni se odatle“ kao što bi rekla detetu, nisi ludača, nego si vaspitana vlasnica kućnog ljubimca, uz to senzitivnija i pametnija od onih koje životinje nisu vaspitale i naučile komunikaciji.

Pročitajte još i ovo:

Reci zbogom svima koji su ti slomili srce

7 načina da izgradiš samopouzdanje u svojim dvadesetim

Gestovi govora tela koji loše izgledaju

Zapratite svoj omiljeni magazin na YoutubeuInstagramuFacebookuTwitteru i pridružite nam se na Viber Public Chatu.

Izvor fotografija: www.unsplash.com

Brankica Milošević

Comments