Emocionalna bol je stvarna, barem koliko i fizički. Medicina je potvrdila i prihvatila koncept slomljenog srca i to je već stara vest – kad vas bole srce i duša, telo doživljava emocionalni infarkt, ali šteta koja se može fizički ustanoviti vremenom se smanjuje i prolazi. Slomljeno srce zaceljuje i to je utešno – ali dok ne zaceli, osećate emocionalnu bol koja desetkuje vaše snage i narušava sposobnost funkcionisanja.

Kako da se saberete i da živite sa bolom iz dana u dan, kad je ona toliko intenzivna da vas uvek iznova nokautira i sve za šta ste sposobni jeste da se sklupčate u mraku i uspavate plakanjem?

Emocionalna bol može biti sveobuhvatna i razorna – i nepodnošljiva. Čak i kad znate da je to još jedan životni tunel, kroz koji ćete se u nekom trenutku isteturati na svetlost na njegovom kraju, ipak izvesno vreme morate provesti u teturanju. Morate se nekako kretati kroz svoju bol i živeti sa njom, a dok pokušavate, pitate se koliko će to trajati i kako da pomognete sebi.

Koliko traje emocionalna bol

Trajanje vaše emocionalne boli u najvećoj meri zavisi od tri faktora – od toga sa kojom se emocijom borite, koliko vam je važan događaj koji je izazvao bol i koje veštine imate, da prođete kroz preplavljujuća osećanja. Prva dva faktora su van vaše kontrole – ali treći je onaj koji zavisi samo od vas i daje vam manevarski prostor. U redu je ako ne želite da manevrišete i hoćete i možete da sedite sa svojim bolom, proživljavajući ga u punoj meri. Ali, najčešće je to luksuz koji sebi ne možete da priuštite i imate samo malo vremena koje možete posvetiti „bolovanju“ – jer realno ne možete uzeti toliko dugo bolovanje, da date sebi svo vreme koje vam je potrebno da se spontano pokrenete i pronađete izlaz iz tunela. U međuvremenu, morate naučiti da živite sa bolom, da „kampujete u tunelu“ i snađete se u mraku sa onim što imate na raspolaganju. I tu su vam potrebne „kamperske“ veštine da obradite i oslobodite sve emocije sa kojima se suočavate.

Šta je emocionalna patnja i bol

Ono što sigurno znamo, jeste da je emocionalna bol stvarna koliko i fizički – pokušaj da je definišemo opisuje stanje u kome neprijatne i uznemirujuće emocije postanu toliko intenzivne, da su naše misli i naše telo pogođeni i ugroženi tim bolom. Postoje izrazi koje smo usvojili da izrazimo stanje patnje, koji su metaforički i sasvim adekvatni – „srce mi se slama“, „duša me boli“, „svet mi se srušio“ „raspadam se“… Sve ove reči vrlo slikovito ukazuju na vezu između emocija, misli (koncepta) i fiziologije.

Emocionalna patnja može biti intenzivna i preplavljujuća, puna naboja koji ne umemo da imenujemo, a može biti i blaža i manifestovati se kao „loš osećaj“, neprijatnost, potresenost. Takođe može biti izražena, odnosno, maskirana različitim simptomima depresije, izlivima besa, borbom sa perfekcionizmom i potrebom za kontrolom, napadima plača bez očiglednog razloga i poznatog uzroka, mračnim mislima i pesimističkim stavom, neprestanom anksioznošću, stalnom samokritikom i osuđivanjem, fiziološkom nelagodnošću, lupanjem srca, glavoboljom, mučninom (bez fizičkih uzorka), isključivanjem i smanjenim društvenim interakcijama, rizičnim ponašanjem, samopovređivanjem, suicidnim mislima (pokušajima), poremećajima u ishrani, graničnim poremećajem ličnosti, osećanjem bezvrednosti, stalnom sumnjom u sebe…

Kada se borite nekim od ovih simptoma, ili sa više njih, izgleda da se javlja emocionalna bol – mejnstrim psihologija bi mogla da kaže da se ljudi sa graničnim poremećajem ličnosti bore sa intenzivnom emocionalnom patnjom. Međutim, dubljom analizom bi se verovatno utvrdilo da je granični poremećaj ličnosti nastao zato što ljudi nisu imali resurse i alate da obrade svoju emocionalnu bol. Mnogi psihološki problemi zapravo potiču od nerešene patnje.

Pročitajte i ovo: Životni gubici – kako da se snađete u odbijanju, gubitku posla i drugim oblicima tuge

Uzroci patnje

Može izgledati kao da su uzroci patnje izvan nas – događaji koje smo proživeli. Ali, iako su okidači bili spolja, nešto u nama ih je pokrenulo. Uzroci se mogu kretati od osećanja odbačenosti jer se neko važan ne slaže sa vama, do gubitka i smrti voljene osobe. Sve vrste osećanja su deo ljudskog stanja i iskustva. Emocionalna bol je sastavni deo tog iskustva i na tom nivou je normalna, ali hronična emocionalna patnja se ne može normalizovati.

Unutrašnji uzroci koji dovode do iskustva emocionalne patnje mogu biti obrasci preteranog razmišljanja (ruminacija), crno-belo razmišljanje koje sve vidi ili dobro ili loše, uvećavanje neprijatnog i negativnog i minimiziranje dobrog i pozitivnog, ograničavajući sistemi verovanja (da ste loša osoba, nedostojni, nedovoljno dobri), nerešena traumatična iskustva… Ovo nije kompletna lista uzroka, već samo okvirna slika mogućih unutrašnjih uzroka emocionalne patnje.

Intenzitet i trajanje bola variraju u zavisnosti od vrsta emocija i situacija i sposobnosti i veština osobe da upravlja emocijama.

Istraživanja su pokazala da je tuga najdugotrajnija bolna emocija – ako ste zbog nečega tužni i tuga vas preplavljuje, emocionalna bol koju izaziva trajaće dugo.

Na primer, ako se prekinulo blisko prijateljstvo, emocionalna patnja će verovatno biti dugotrajna, a ako se pritom borite sa anksioznošću ili depresijom i nemate veštine emocionalne mudrosti i otpornosti (efikasne sisteme verovanja, alate za izlazak iz obrazaca preteranog razmišljanja i samoregulaciju nervnog sistema, veštine posmatranja senzacija…) imaćete dugu borbu u svojoj patnji.

Može li se emocionalna bol ublažiti i skratiti

Uz zdrave životne prakse, kao što su zdrava ishrana, dovoljno sna, redovno vežbanje, provođenje vremena u prirodi, samorefleksiju, podršku porodice, prijatelja i uže zajednice, kao i uz podršku trenera, terapeuta, savetnika, duhovnog učitelja – možemo umanjiti patnju i ubrzati isceljenje.

Iako nemate kontrolu nad emocijama koje se javljaju u nekoj situaciji, kao ni nad stvarima koje se događaju, imate punu slobodu da izaberete kako ćete se nositi sa tim, odnosno, da negujete efikasne resurse i alate, koje smo nabrojali.

Ključni aspekti suočavanja sa bolom odnose se na iskustvo „slomljenosti“ i „razbijenosti“, priznavanje svojih osećanja, povezivanje bolnih emocija i njihova obrada. To znači promenu u sebi, u načinu razmišljanja i doživljavanja sebe i sveta oko sebe.

U mnogim situacijama važi ista formula – priznavanje iskustva i osećanja (razočaranje, povređenost, osećanje izdaje, tuga), prihvatanje te emocije (potvrđivanje njene istinitosti i validnosti), dozvoljavanje sebi da budete povređeni, bez pokušaja da to „popravite“. Sve to je neophodno da biste integrisali iskustvo, obradili ga i oslobodili. Koliko god „uputstvo“ bilo jednostavno, nije lako primeniti ga i najbolje je da vas kroz njega vodi stručna osoba, terapeut ili savetnik.

Rad sa bolnim emocijama može biti dugotrajan i prihvatanje tih osećanja možda nije – još uvek – moguće. Ali posezanje za podrškom, traženje pomoći i nastojanje da koristite alate za osnaživanje su ogromno važan i veliki korak u razrešavanju bola. U redu je ako ne možete da ga razrešite i ako se borite. Shvatite to kao proces ličnog rasta, upoznavanja i prihvatanja sebe, emocionalnog sazrevanja i osnaživanja. I neka traje, koliko god je potrebno.

Pročitajte i ovo: Zašto je potvrđivanje osećanja važno i kako da ga praktikujete

Naslovna fotografija: instagram.com/emperiance

Brankica Milošević

Comments