Svi prepoznajemo simbol. Dve polovine kruga, crna i bela formiraju jednu celinu, dok je u svakoj polovini tačka kontrastne boje. Pre nego što požurimo da istetoviramo simbol Jin i Jang, hajde da zagrebemo malo ispod površine, i da ga opišemo malo više nego jednom rečju – balans.

Kada je nastao?

Kada se univerzum tek stvarao, iz haosa su se rodili i Jin i Jang, da bi harmonično postojao u centru Zemlje. Kako se Zemlja “pravila”, upravo dostizanje njihove harmonije i balansa dovelo je do rođenja Pangua, za koga kineska mitologija veruje da je prvi čovek. Koncept Jin i Jang postao je popularan kroz rad kineske naturalističke škole koja je proučavala filozofiju i kosmologiju u 3. veku pre nove ere. Glavni zagovornik teorije bio je kosmolog Zou Jan koji je verovao da je život prošao kroz pet faza – vatru, vodu, metal, drvo, zemlju – i da su se one neprekidno menjale po principu Jin i Jang. Ideja ove škole prožima se u harmoničnom životu u skladu sa zakonima prirode.

“Taiđitu”- simbol Jin i Janga

Taiđitu je naziv simbola koji mi nazivamo Jin i Jang. On je pronađen u više kultura i vremenom je počeo da predstavlja versku i filozofsku tradiciju Taoizma (takođe nazvanog Daoizmom). Izraz znači “dijagram vrhovnog ultimativnog”, a odnosi se upravo na kineski koncept Jin i Jang, suprotnosti koje postoje u potpunoj harmoniji.

Šta predstavlja Jin, a šta Jang

Da, oni jesu suprotnosti, ali šta one predstavljaju? Jin predstavlja pasivnost, tamu, sever, vodu, mesec, hladnoću, parne brojeve, bogatstvo, planine, noć i žensku energiju. Jang sa druge strane, predstavlja svetlost, vatru, jug, sunce, toplinu, mladost, neparne brojeve, brzinu, aktivnost, čvrstinu i mušku energiju. Upravo kao što bi crna bez bele izbledela, tako ne može ni Jin da postoji bez Janga. Ono što oni predstavljaju nije kontrast – jer zapravo ništa nije samo crno ili belo. Sve je energija, koja harmonično menja svoj oblik.

Comments