Savremene veze nastaju i završavaju se drugačije nego ranije, toliko je svima jasno. Ali gde smo pogrešno skrenuli sa puta postavljanja zdravih granica i stigli do Ick-a? Trenutka u kome doživljavate naglo gubljenje interesovanja, kao da vam se odjednom smučilo. Zbog čega? Jednog pokreta. Jedne rečenice izgovorene u pogrešnom tonu. Jednog trenutka nespretnosti. Zbog neke sitnice koja deluje pogrešno, ono što vam je do pre nekoliko minuta izgledalo kao bliskost i interesovanje nestaje. Bez drame. Bez racionalnog objašnjenja. Samo osećaj u stomaku koji vam se penje ka grlu i prezrenje koje vam skamenjuje srce. Znači – “Ick” kao fenomen.

Šta je ick fenomen i kako nastaje?

Fenomen poznat kao „ick“ u jednom izrazu odbojnosti opisuje naglo gubljenje interesovanja prema osobi koja nam je do tada bila privlačna. Da li je to znak iznenadnog „otrežnjenja“?  Emocionalna istina, gotovo instinkt koji ne treba preispitivati? Možda jeste, ali dilema ostaje: da li je to zaista bljesak intuicije – ili je simptom kulture koja je izgubila strpljenje za ljudsku nesavršenost?

Ili su u pitanju: Uverenja koja sabotiraju tvoju potragu za ljubavlju

ick fenomen dejtinga 2 min Ick fenomen u savremenim vezama: Zašto naglo gubimo interesovanje?

Zašto je naglo gubljenje interesovanja sve češće?

Da bi do razočaranja došlo, potrebno je da budete očarani. A očaranost – ili iluzija – ima svu onu snagu koju ste uložili u građenje, održavanje ili spasavanje odnosa. U tradicionalnim narativima, gubitak interesovanja je proces. Ljudi govore o decenijama zajedništva, postepenom udaljavanju, trošenju odnosa, nestajanju strasti. Razočaranje kao takvo nije razlog da se sa nekim prekine odnos, već da se preispitaju sopstvena očekivanja, granice i generalni opstanak bilo koje veze u realnosti.

Danas se sve može završiti u sekundi. Jednostavno vam se smuči. I zato što se doživljava tako organski i ne može se opisati tačnije nego kao „bljak“  i „fuj“ taj osećaj se vrednuje kao autentičan. To je trenutak u kome se do malopre poželjna slika raspadne zbog detalja koji je, objektivno gledano, beznačajan. Način na koji se neko kreće, smeje se, ili reaguje u javnosti, odjednom vam deluje tako…ick.

Međutim, naglo gubljenje interesovanja nije zaista reakcija na tu sitnicu, na detalj – nije izdvojeni događaj. Taj osećaj dolazi iznutra, kao kada nešto prosto ne možete da svarite. Unutrašnja projekcija puca, raspada se i kreće napolje. Kao da se čitav proces razočaranja ubrzao – jer se možda i vreme ubrzalo. Niko više ne može da gaji svoje iluzije decenijama i da se zatim decenijama vraća sebi, kada se one sruše.

U savremenom svetu ulazite u odnose sa već naduvanim balonom, ne znajući dovoljno o drugoj osobi, polazeći od onoga što se na površini ogleda. I kada ta slika postane ružna – makar samo na trenutak – balon puca. Trgnete se i ustuknete u sebi i pitate se šta ste vi tu uopšte videli. A kada tako uzmaknete iznutra, ne želite više da izgubite ni trenutak na pokušaj da bolje razumete svoje motive. Jednostavno se pomerite, gotovo refleksno – kao kada pipnete vrelu površinu i povučete ruku pre nego što se ozbiljno opečete.

Da li ste tog momenta prepoznali: Osobine koje ga apsolutno diskredituju kao partnera

Naglo gubljenje interesovanja – od osećaja do obrasca

Iako ovaj telesni osećaj poznajemo kroz lično iskustvo, ick je postao kolektivni fenomen. Društvene mreže su mu dale formu, ime i validaciju. Kratke ispovesti, često izrečene sa dozom humora ili ironije, pretvaraju intimni trenutak odbojnosti u zajednički jezik razočaranja.

U toj transformaciji, naglo gubljenje interesovanja prestaje da bude samo osećaj i postaje kriterijum. Nešto što se ne preispituje, već deli. Nešto što se predstavlja kao znak emocionalne pismenosti, ali često funkcioniše kao opravdanje za povlačenje bez odgovornosti.

Iako se ick javlja kod svih, obrasci se razlikuju. Kod žena uglavnom kao reakcija na ponašanja koja narušavaju osećaj sigurnosti ili poštovanja. One reaguju gađenjem na neprimerene komentare, grubu komunikaciju, odsustvo empatije ili ponašanja koja deluju detinjasto, narcisoidno ili socijalno neosetljivo.

Kod muškaraca, ick se češće vezuje za vizuelne ili javne aspekte. Za način na koji se žena ponaša pred drugima, fizičke osobine koje odstupaju od očekivanja, ili situacije koje izazivaju osećaj sramote. Ono što je zajedničko jeste da oba pola često reaguju ne na „grešku“, već na odstupanje od rodne fantazije.

Problem nastaje kada se ove reakcije uzmu kao apsolutne istine. Tada ick ne razotkriva drugu osobu, već nefleksibilnost sopstvenih očekivanja.

Bliskost kao izvor nelagodnosti

Kako odnos napreduje, iluzija mora da ustupi mesto svakodnevici. Telo prestaje da bude idealno, ponašanje prestaje da bude uglađeno, a spontanost postaje gruba. Ick se tada javlja ne zato što je druga osoba „pogrešna“, već zato što je previše stvarna.

Paradoksalno, ta odbojnost se ređe javlja na distanci, a češće u bliskosti. Ne kao znak da nešto ne valja, već kao test da li možete da integrišete sliku sirove ljudskosti u svoje shvatanje odnosa, u prihvatanje, želju, romansu…

Naglo gubljenje interesovanja u savremenom dejtingu

Savremeni kontekst dodatno pojačava ovaj fenomen. Aplikacije za upoznavanje normalizovale su ideju da je izbor beskonačan. U takvom sistemu, nelagodnost postaje signal za zamenu, a ne za razumevanje.

Kada je sledeća opcija uvek dostupna, tolerancija na nesavršenost opada. Ick funkcioniše kao prečica – brz način da se izađe iz potencijalno zahtevnog odnosa bez suočavanja sa sopstvenim strahovima ili nesigurnostima.

Intuicija ili samosabotaža

U nekim slučajevima, ick zaista može biti intuitivni signal. Telo i emocije prepoznaju nešto što um još ne ume da artikuliše. Ali u mnogim drugim slučajevima, funkcioniše kao odbrana od bliskosti.

Kada se pojavi mogućnost stvarne veze – naročito one koja nosi rizik povređivanja – javlja se naglo gubljenje interesovanja i odbojnost. Ne zato što druga osoba nije dobra, već zato što je previše važna.

Možda izlaz nije u tome da se ovaj osećaj eliminiše, već da se razume. Da se ne proglašava automatskom istinom, ali ni da se ignoriše. Da se zapitamo:

  • Da li me ovo štiti ili me sprečava?
  • Da li reagujem na stvarnu opasnost ili na nelagodnost?
  • Da li odbacujem osobu ili na sopstvenu ranjivost?

Jer povezanost i bliskost nisu algoritam. Ne razvijaju se u savršenim uslovima, već u prostoru nesklada, grešaka i prilagođavanja. A kultura koja od zahteva savršenstvo može nas dovesti do toga da završimo bez stvarne bliskosti.

Razmotrite svoja očekivanja u realnosti: Potraga za “onim pravim” i druga nerealna očekivanja koja vas sabotiraju u ljubavi

Naslovna fotografija: instagram.com/jessideoliveira

Autor: Brankica Milošević