Ivan Divan je prethodnih dana privukao veliku pažnju svojom izložbom “TU SAM” kroz koju se dotakao mnogih važnih pitanja o ljudskoj prirodi, uspehu i popularnosti, samopercepciji, pa čak i sličnostima i razlikama između svetski poznatih ličnosti i nas, “običnih” ljudi. Tim povodom smo razgovarali sa njim i otkrili šta se krije iza ovog zanimljivog i intrigantnog projekta!

WANNABE MAGAZINE: Nedavno si zatvorio izložbu “TU SAM” koja je privukla veliku pažnju. Sada kada su se utisci slegli, reci nam, kako je sve prošlo? Da li si zadovoljan reakcijama i komentarima posetilaca, ali i stručne javnosti?

IVAN DIVAN: Da! Izložba je zatvorena, ali se kod posetioca iste, utisci tek rasplamsavaju! Otvorena je nova misao “TU SAM” koja će trajati, meni lično deluje večno i neuništivo, s obzirom na poentu koju nosi, ona će prosto nenamerno pratiti ovo vreme koje nam preostaje. Teoretičari umetnosti kažu da se kvalitet umetničkog dela procenjuje na osnovu količine stimulacije koju ono izaziva; ja kao domaćin mogu reći da su zidovi ostali usijani i nakon izložbe, a stimulans koji je proizveo projekat “TU SAM” pored većine pozitivnih komentara ostavlja za sobom i negativne, zbog čega mi je neizmerno drago, znači da sam ubo, što mi daje povod i za slavlje, zato je izložba privedena kraju žurkom na kojoj su mnogi mogli da saznaju moj lični stav po pitanju naziva. Prezadovoljan sam još od samog starta kada sam kompletirao ideju i upustio se u samu realizaciju, znajući da će uz ekipu koja mi pomaže, izvedba izroditi delo baš onako kako sam i zamislio. A reakcije izazvane izložbom su samo dodatni bonus.

DSC08930 e1541494594821 Intervju: Ivan Divan, umetnik, o izložbi TU SAM, samopercepciji i pomeranju granica

Koja priča se krije iza naziva “TU SAM”?

Sigurno ste posmislili da sam narcisoidan, i da se tim nazivom smeštam među svetski poznata imena koja izlažem, ali sam siguran da bi posetioci izložbe to demantovali, jer “TU SAM” ne govori o tome. Poenta je mnogo kompleksnija, a mogli ste je uvideti jedino ako ste bili na izložbi, čak je teško da vam neko ko je bio prenese svoje iskustvo, ali pokušajte, u suprotnom ćete morati u Zagreb na sledeću, a ako i tu propustite šansu, onda vam ostaje Pariz, a posle ko zna, ako uzmemo u obzir da je 30% dela prodato sad na premijernoj u Beogradu, šta će biti sa izložbom u Zagrebu i Parizu, požurite, šta da vam kažem. A kada bi mogao rečima da vam približim sopstvenu tvorevinu misli i osećanja kao što to radim likovnim izražavanjem kroz crtež, skulpturu, sliku, instalaciju, performans i tome slično, bio bih pesnik ili pisac.

Foto Kosta Đurašković e1541415650222 Intervju: Ivan Divan, umetnik, o izložbi TU SAM, samopercepciji i pomeranju granica

Zanimljivo je da tvoja izložba nije bila preporučljiva za mlađe od 18 godina što je automatski karakteriše kao intrigantnu. Kako si došao na ideju da napraviš ovako nešto?

Izložba je preporučena za 18+ iz prostog razloga što smatram da bi to mlađe generacije pogrešno protumačile pri čemu se gubi poenta. U intrigantnu poziciju je možda svrstava sam naziv, ili nedostupnost celokupnih informacija o načinu predstavljanja, kao i samo saznanje da će biti prikazani delovi tela svetski poznatih ljudi, koje u sebi krije i određenu dozu morbidnosti. A sama ideja je bila prilično dug proces koji trijumfuje u trenutku saznanja da na ovim prostorima postoji tim stručnjaka koji se bavi specijalnim filmskim efektima, a koji sarađuje sa velikim svetskim filmskim industrijama, između ostalog i Holivudom.

Korišćenje odlivaka originalnih delova tela je prilično hrabar potez koji pomera granice u umetnosti, makar u onoj koju poznajemo. Da li si razmišljao o posledicama koje je ovo moglo da izazove? Da li si se u nekom trenutku zabrinuo ili uplašio kako će publika prihvatiti tvoj rad?

Upravo iz tog razloga “TU SAM” preporučujem starijima od 18, stoga nemam razlog za zabrinutost.

DSC089222 e1541494629933 Intervju: Ivan Divan, umetnik, o izložbi TU SAM, samopercepciji i pomeranju granica

Izložba “TU SAM” pokazuje tvoje interesovanje za sličnosti i razlike između svetski poznatih ličnosti i nas. Šta se da zaključiti? Da li smo zaista svi mi samo ljudi od krvi i mesa na čije ponašanje i mišljenje utiču okolnosti u kojima živimo?

Tako je, ova dela svedoče o fizičkom dokazu sličnosti, što u posmatraču otvara požudu za približnim izjednačenjem u svakom smislu, a ponajviše za ostvarenje najuzvišenijih ciljeva koje podsvesno skrivamo negde duboko u sebi. Podrazumeva se da okolnosti utiču na ponašanje i mišljenje, ali se nadam da će izložba pojedincima pružiti dobar recept za oslobađanje.

Comments