Omogući sebi prostor za disanje

Ako treba, uzmi odmor ili bolovanje da bi se malo udaljila od svih i svega i približila sebi. Možda ne želiš da se umiriš i ostaneš malo sama sa sobom, jer sama sabi stvaraš najveći pritisak, ali popusti malo! Lakše je udaljiti se od drugih, nego od sebe, zato i ne pokušavaj – uradi upravo suprotno, poveži se sa sobom, poneguj se malo, vidi koliko si i zašto si ljuta na sebe i ponudi sebi razumevanje, nežnost i utehu koju bi bez oklevanja ponudila nekom drugom u istoj situaciji. Da li te opterećuju preterana očekivanja? Ili si ganjala sebe toliko da si se potpuno iscrpla i prosto nemaš snage ni da završiš započeto, ni da počneš bilo šta drugo? Daj sebi prostora za disanje – i bukvalno i figurativno. Šetaj i diši, umesto što sediš i misliš, to će ti “proluftirati” mozak i povratiti energiju. A kad se osećaš malo snažnije, onda se vraća i nada da nešto ipak možeš da učiniš.

Ukoliko sve držiš u sebi i osećaš potrebu da se oslobodiš tog sadržaja, da se poveriš, razgovaraj sa nekim u koga imaš poverenja i olakšaj dušu. Ponekad je dovoljno govoriti nekome o tome kako se osećaš i u kakvoj si situaciji, da bi sebe stvarno čula i shvatila kako možeš sebi da pomogneš. Ako ne želiš sa bliskima da deliš svoju muku, odaberi nekog terapeuta, kouča, psihologa – putem interneta dostupni su ti svi.

Seti se da nisi sama. Istraži forume i grupe na internetu i sigurno ćeš naći ljude koji se osećaju isto kao ti. Koji stalno preispituju sebe, koji osećaju da su na ivici ili na dnu, koji ne vide izlaz i traže pomoć, ili prosto samo govore svetu kako se osećaju. Ponekad je dovoljna uteha saznanje da nisi sama.

Odustani

Kad ništa ne pomaže da se ohrabriš, osnažiš, sabereš, onda nemoj više ništa ni da pokušavaš. I dalje si na dnu i bez ikakve nade da ćeš ugledati svetlo na kraju tunela? Ok, to je sada tvoj život i sada je tako, dok ne postane drugačije. Digni ruke od svega, odustani i prosto budi tu gde jesi u sadašnjem trenutku (na dnu). To nije bezvoljnost, beznađe i predaja, to je hrabrost da se stvari prihvate u sirovom izdanju, takve kakve su sada kada se dešavaju. Ne znaš šta će biti i kako ćeš dalje – prihvati to i živi sa tim. To je privremeno stanje i proći će. Proći će. Postaće deo prošlosti, a ti ćeš opet moći da se orijentišeš i da se nadaš boljem. Dotle, samo izdrži. Za to ti ne treba ni vera, ni nada, dovoljna je prepuštenost.

Izvor fotografija: instagram.com/dirtyglitters

Brankica Milošević

Comments