Treba vam samo malo hrabrosti. Desetak sekundi prikupljanja petlje. Odvažnost da skočite.

Instinkti vam govore šta je ispravno. Logika potvrđuje ili odvraća od odluka koje treba da donesete. Uprkos sumnjama u to šta vam je namenjeno, na nekom nivou, na neki način, u nekom trenutku – vi to znate. Znate da morate da delujete. Znate da život stagnira dok ne počnete da talasate, da pokrećete stvari, da im krećete u susret. Morate da se krećete da bi se stvari pokrenule. Znate šta vam je namenjeno i taj trenutak otvorenosti jedan od najstrašnijih i najsirovojih trenutaka vašeg postojanja.

Ali, sirovi trenuci su najistinskiji i donose preobražaj. To su neka od najdubljih iskustava koja imate. Skočiti – znači izaći iz zone komfora, rizikovati da sve izgubite, ali osećate da to morate da uradite jer postoji šansa da ostvarite svoje snove, da stvorite ono što toliko želite i što vam je potrebno.

Znate šta treba da radite, sigurno. Iako ne volite da razmišljate o tome i srce vam se popne u grlo kad samo pomislite. Udahnite duboko. Izdahnite lagano. Dišite, umirite se i sedite sa svojim srcem. Popričajte sa njim. Razgovarajte sa svojim srcem dok se ne spusti iz grla – dok ne osetite da vam je srce na pravom mestu. A onda uradite to. Raskinite. Vratite se u školu, posetite lekara, potražite pomoć, naučite ponovo da volite…

Način da izađete na kraj sa ranjivošću koju osećate kad rizikujete, jeste da je prihvatite. Oslobodite se egoističnih uverenja da treba da budete ponosni, besprekorni, delotvorni u svakom trenutku. Prihvatite to da ste manjkavi i nesavršeni, da ste često uplašeni i nesigurni – i da ste sasvim dovoljno dobri takvi kakvi ste. To zaslužuje divljenje, aplauz, to je potvrda sama po sebi – činjenica da prihvatate sebe sa svim svojim slabostima i da nastavljate da težite svojim snovima, zaista je zadivljujuća! Vi ste heroj svog života, primer svojim bližnjima, osoba dostojna svakog poštovanja i dobićete svaku podršku i pomoć koja vam je potrebna. To je vaš integritet u punoj snazi – vaša autentičnost, zajedno sa svim balastima i propustima i vaša hrabrost da je nosite.

Vi to imate u sebi, odvažite se da to izrazite, da se pokažete u snazi svoje ranjivosti, u hrabrosti svog strahovanja. Budite neustrašivi tako što nećete dozvoliti svojim strahovima da vas kontrolišu. Strah neće nestati – nikada. Zato ćete morati da naučite da se nosite sa njim, da ga uvažavate, da ga propuštate kroz sebe i ostavljate za sobom, da mu ne dozvolite da bude glavni i da donosi odluke umesto vas. Priznajte sebi svoje slabosti i mane, ali ne identifikujte se sa njima – samo ih imajte u vidu. Isto tako, priznajte sebi svoje prednosti i vrline i radite sa njima. Ne prikrivajte svoje slabosti pred drugima, nastupite sa svim što imate, vi ste ceo paket i sve u vezi sa vama je dostojno poštovanja.

Videćete, osetićete – da vas drugi posmatraju sa poštovanjem (i pomalo sa zavišću) kada izlažete sebe, manje zbog onog što govorite (i činite), a više zbog činjenice da to radite. Zato što je to najteža disciplina – biti ranjiv i izložen i ne pokušavati da se krijete i pravite da ste snažni i nedodirljivi, stupati van zone udobnosti i rizikovati, da biste ostvarili svoje vizije, ili im se makar približili.

I ne zaboravite da dišete!

Naslovna fotografija: instagram.com/comely.way

Brankica Milošević

Comments