Verovatno si svesna svog unutrašnjeg sabotera i komplikatora, a ukoliko želiš da ga prozoveš i neutrališeš, evo nekih smernica u definisanju njegovih destruktivnih akcija. 

Plašiš se neuspeha ili strahuješ da ćeš ispasti glupa. Ne eksperimentišeš, povlačiš se od izazova i teško prihvataš nove stvari. Život je igra, seti se deteta u sebi, jer ono je jednako prisutno i realno kao i saboter i igraj se – istražuj i rizikuj, ne zbog uspeha, nego zbog toga što je to zabavno. 

Dopuštaš toksičnim osobama da te iscrpljuju i ispiraju ti mozak. Slušaš njihove kritike i loše savete i primaš ih k srcu, pa vidiš sebe onako kako te oni vide. Postavi granice, udalji se od toksičnih ljudi, drži se onih koji te opuštaju, umiruju, od kojih imaš šta da čuješ i naučiš, koji podstiču tvoj rast i razvoj. 

Previše si skeptična. Naravno da se sve može dovesti u sumnju i preispitati, i u redu je biti oprezan. Ali potrebno je i nešto čiste vere i poverenja – u sebe, u ustrojstvo sveta, u univerzalno dobro i ljubav i to bez sumnje i preispitivanja, čak iako su argumenti na strani skepse i nepoverenja. Slušaj svoj unutrašnji glas, a ne svoj um. 

Kriviš sebe. Preuzimaš više odgovornosti, nego što ti pripada. Pronalaziš hiljadu načina na koje si mogla nešto da uradiš bolje i što si zabrljala. Ali, da si mogla bolje, uradila bi bolje. Nisi grešila namerno. Umesto da mučiš sebe krivicom i iznova otpočinješ isti krug samoprekora i nezadovoljstva sobom, uči na svojim greškama. Sledeći put, postupi drugačije. 

Comments